Artičoka

Artičoka (lat. Cynara scolymus L.)

Narodna imena: artičoka, (01) skljivac, cinar.
Naziv na talijanskom jeziku: carciofo.
Naziv na engleskom jeziku: artichoke.

Etimologija: Naziv artičoka potiče od talijanske riječi carciofo, koja je izvedena iz arapskog al-ḵuršūf ili al-ḵuršūfā, što znači "trn" ili "bodlja", vjerojatno zbog oštrih bodlji na listovima biljke. Latinski naziv Cynara scolymus dolazi od grčke riječi kynara (κυνάρα), što također označava artičoku, a povezuje se s legendama o grčkoj božici Ateni, prema kojoj je biljka dobila ime. Tako naziv Cynara može biti simboliziran s divljim oblikom artičoke koji je imao bodljikave karakteristike.

Povijest: Prvi pisani tragovi o artičoki nalaze se u starom Egiptu, gdje je bila cijenjena zbog svojih ljekovitih svojstava. Grci i Rimljani također su koristili artičoku, no tek u srednjem vijeku širi se kroz Europu. Artičoka je bila popularna u Italiji i Francuskoj, a za vrijeme renesanse, posebno u Italiji, postaje poznata i u aristokratskim krugovima. U 16. stoljeću, biljka je u Europu stigla preko Španjolske, dok su je u Americi počeli uzgajati krajem 19. stoljeća. U Hrvatskoj se artičoka počela uzgajati na obali, osobito u Dalmaciji, gdje je postala važan dio lokalne kuhinje.

Karakteristike
Općenito: Višegodišnja biljka.  
Veličina: Biljka naraste od 1,5 metar visine.  
Listovi: Karakteristična je po velikim, peršastim, bodljikavim listovima srebrnaste boje. 
Cvjetovi: Cvatovi artičoke su velike, mesnate glavice, koje se beru prije nego što se otvore i pretvore u trnje. Cvjetovi su obično ljubičasti ili plavi, dok je osnovna biljka vrlo dekorativna, s velikim, grmastim oblikom.  
Korijen: Mesnat, zadebljan i razgranat, s bijelom do svijetlosmeđom bojom.
Miris i okus: Artičoka ima blagi, pomalo orašasti miris i specifičan okus, koji se opisuje kao blago gorak i zemljani, s naznakama slatkoće. Mladi cvatovi su nježniji, dok stariji mogu imati intenzivniji, jači okus. Kuhana artičoka ima blagi, delikatan okus koji se dobro slaže s raznim začinima.
Stanište: Kod nas raste samo u vrtovima. Cvjetovi artičoke poznatiji su kao povrtna poslastica nego kao ljekovita biljka. Može se uzgajati u toplijim krajevima, jer je djelomično osjetljiva na mraz. (01)

Srodne vrste: U narodnoj medicini kod bolesti jetre i bronhitisa često se koristila šumarica jetrenka (Hepatica nobilis Mill., Ranunculaceae, žabnjaci). U svježoj se biljci nalazi oštar alkaloid protoanemonin, koji uzrokuje nadraživanje kože i sluznice te trovanja. Pri sušenju i višim temperaturama raspada se u neškodljivi anemonin. Danas se više ne preporučuje uporaba jetrenke, jer su poznate djelotvornije biljke, npr. artičoka i sikavica. (01) 

Vrijeme cvatnje: svibanj - lipanj.

Droga:
CYNARAE FOLIUM: Listovi se beru neposredno prije cvatnje. Odozgo su zeleni, s donje strane prekriveni bijelim dlačicama, gorka su okusa i gotovo bez mirisa. Ni čisti cinarin ni iscrpine iz svježe biljke ne djeluju tako snažno kao vodene iscrpine iz osušene droge. (01)

Upotreba:
Artičoka ima široku kulinarsku upotrebu, osobito u mediteranskoj kuhinji. Njezini cvatovi, koji se beru prije nego što se otvore, koriste se kao povrće i pripremaju na različite načine – kuhani, pečeni, prženi, u salatama ili kao dodatak tjesteninama i rižotima. Mladi listovi i stabljike također se koriste u kuhanju. Artičoka je poznata i u proizvodnji visokokvalitetnih ulja. Ulje artičoke, iako rijetko, koristi se u prehrambenoj industriji zbog svojih svojstava, poput smanjenja kolesterola i poticanja probave. Osim toga, artičoka je dekorativna biljka, koja se često koristi u vrtovima. U industriji se koristi i za proizvodnju ekstrakata, koji mogu biti sastavni dijelovi raznih prehrambenih i kozmetičkih proizvoda.

Sastav i aktivne tvari:
U listovima se nalaze seskviterpenske gorke tvari (4%), medu kojima je najpoznatiji cinaropikrin.
Suha droga sadrži razne derivate cimetne kiseline (1,4%), medu kojima je najvažniji cinarin, koji nastaje još pri sušenju droge. U drogi se nalaze i flavonoidi, osobito glikozidi i flavon luteolin. (01)

Svojstva: detoksikacija jetre (potiče izlučivanje žuči i pomaže u čišćenju jetre), poboljšanje probave (pomaže kod probavnih smetnji, nadutosti i zatvora), snižavanje kolesterola (smanjuje razinu LDL kolesterola u krvi), zaštita srca (doprinosi zdravlju kardiovaskularnog sustava), regulacija šećera u krvi (koristi se u tradicionalnoj medicini za kontrolu dijabetesa), diuretičko djelovanje (pomaže u izlučivanju viška tekućine iz organizma).

Djelovanje (znanstveni izvori):
Za farmakološko djelovanje važna je mješavina polifenolnih sastojaka. Standardizirana vodena iscrpina smanjuje sintezu kolesterola u jetri i djeluje snažno antioksidativno. Umanjuje oksidaciju lipoproteina, osobito onih koji sudjeluju pri nastanku aterosklerotičnih promjena, a osobito u početnom stadiju. Tako preventivno djeluje protiv ovapnjenja žila. Smanjuje količinu lipida, i to tako što sprječava sintezu novog kolesterola u jetrenim stanicama te povećanim stvaranjem žuči pospješuje izlučivanje kolesterola. lma hepatoprotektivni učinak. U kliničkim istraživanjima utvrđeni su i dokazani povećana proizvodnja žuči, bolji rad probavnih organa, antidispeptični učinak kod raznih probavnih poremećaja, kod nastanka plinova i trbušnih bolesti s grčevima, te regulacijski utjecaj na stvaranje lipida i smanjivanje ukupne količine kolesterola i triglicerida u krvi. Droga osobito učinkovito djeluje i kod povraćanja te slabosti. Možemo je koristiti i kod djece, pri kemo i radioterapijama, čak i u trudnoći. Zbog svojih osobina, artičoka se može koristiti za dugoročno ili čak trajno liječenje jednostavnijih poremećaja metabolizma masnoća te za sprječavanje ateroskleroze i bolesti koje nastaju zbog nje. Droge poput artičoke, zbog češćih grčenja žučnoga mjehura, djeluju koleretično i kolekinetično te sprječavaju nastajanje žučnih kamenaca. (01)

Djelovanje (narodni običaji):
Tradicionalno se smatra korisnom za zdravlje jetre, probavnog sustava i kardiovaskularnog sustava. U narodnim običajima, artičoka se koristi kao prirodni lijek za poticanje izlučivanja žuči i poboljšanje probave. Čaj od artičoke često se koristi za detoksikaciju organizma i liječenje problema poput nadutosti, zatvora i lošeg probavljanja hrane. Artičoka je također poznata po svojoj sposobnosti da snižava razinu kolesterola u krvi. Tradicionalno se koristi i za smanjenje krvnog tlaka, a povremeno i kao lijek za dijabetes, jer pomaže u regulaciji razine šećera u krvi. Neki narodi koriste njene listove za izradu tinktura koje potiču apetit i smanjuju grčeve u želucu.
U ruralnim područjima Hrvatske, artičoka je dugo bila sastavni dio prehrane i narodnih običaja. Vjerovalo se da redovita konzumacija artičoke doprinosi dugovječnosti, a također se koristila za ublažavanje simptoma bolesti jetre i žuči. Osim toga, često se smatrala "hranjivom" biljkom koja potiče vitalnost i energiju. Vanjska uporaba za umornu ili nečistu kožu lica..

Kontraindikacije:
Kod preporučene uporabe obično nema nikakvih popratnih pojava. Artičoka se može konzumirati tijekom cijele trudnoće i za vrijeme dojenja, iako o tome nema kliničkih podataka. Kod svih indikacija, a osobito kod žučnih kamenaca, valja se posavjetovati s liječnikom. (01)

Kalendar branja:
1. /
2. /
3. /
4. Listovi
5. Listovi neotvoreni cvjetovi
6. Neotvoreni cvjetovi
7. /
8. /
9. /
10. /
11. /
12. /