Lipa (Tilia cordata MILL., Tilia platyphyllos SCOP.)
Narodna imena:
- Tilia cordata MILL.: bijela lipa, kasna lipa, sitnolisna lipa, malolisna lipa, lipolist. (01, 02, 03)
- Tilia plathyphyllos SCOP.: crna lipa, rana lipa, velelisna lipa. (01, 03)
Naziv na talijanskom jeziku: tiglio selvatico. (05)
Naziv na engleskom jeziku: lime tree, linden, linden-tree, small-leaved, lime. (05)
Etimologija:
Tilia cordata – malolisna lipa
- Latinski naziv: Tilia potječe od grčkog ptilon (“krilo”), zbog krilca na plodu koje omogućuje rasprostranjivanje. Drugi dio, cordata, znači “srcolika”, odnosi se na oblik lista.
- Hrvatski naziv: “Lipa” je praslavenskog podrijetla (lipa, lipъ), povezano s idejom ljepljivosti (sluz iz cvjetova). “Malolisna” opisuje manji list u odnosu na drugu domaću vrstu.
Tilia platyphyllos – velikolisna lipa
- Latinski naziv: Platyphyllos dolazi iz grčkog platys (“širok”) i phyllon (“list”), dakle “širokolisna”.
- Hrvatski naziv: “Velikolisna lipa” opisuje morfologiju – veći i širi listovi u odnosu na malolisnu lipu.
Povijest:
Malolisna lipa rasprostranjena je u Europi od prapovijesti, a osobito je bila cijenjena u slavenskim i germanskim kulturama. Smatrala se svetim drvom, mjestom okupljanja zajednice i simbolom zaštite doma. U srednjem vijeku često se sadila na trgovima i uz crkve.
Velikolisna lipa jedna je od najstarijih kultiviranih lipa u Europi. Poznata je po dugovječnosti; brojni povijesni primjerci stari su više stoljeća. U srednjem vijeku bila je omiljeno drvo za sjenovite aleje i samostanske vrtove. Zbog mekane, ujednačene strukture drva bila je važna u tradicionalnim obrtima, osobito za kiparstvo i izradu posuda.
Karakteristike Tilia cordata MILL.
Općenito: Do 25 m visoko listopadno drvo s gustom krošnjom. Kora na deblu starijih stabala je crnkasto-siva i uzdužno duboko izbrazdana. (02) Može doživjeti starost i do nekoliko stotina godina. (03) Kora je kod mladih primjeraka glatka, zelenkasto-smeđa; kod starijih stabala do 2 cm debela, duboko uzdužno izbrazdana, crnkasto-siva. (04)
Veličina: do 25 metra.
Listovi: Listovi bijele/sitnolisne/kasne lipe (Tilia cordata MILL.) su na dugoj peteljci, okruglasti, sa srcastom bazom, 5-8 cm dugi i isto toliko široki, pilasto nazubljenog ruba, s čupercima smeđih dlačica u kutovima žila, odozgo tamnozeleni, a na naličju svjetliji, plavkasto-zeleni. (02) Ovisno o vrsti listovi se razlikuju po veličini i boji, ali svi su srcolikog oblika sitno nazubljenih rubova. (03)
Cvjetovi: Po 5-7 žućkasto-zelenih, mirišljivih cvjetova složeno je u paštitasti cvat s dugom peteljkom, koja je do polovice srasla s duguljastim, kožastim, krilatim svijetlo-zelenim zaliskom (braktejom). (02)
Plod: višesjemeni, okruglasti oraščić koji se može bez teškoća prstima zdrobiti, patuljast, bez rebara, slabo bradavičast; do oko 5 mm u dijametru. (04)
Sjeme: Sjeme je sitno, jajoliko do gotovo okruglasto, promjera oko 2–3 mm. Površina je glatka, svijetlosmeđa do žućkastosmeđa. Endosperm je dobro razvijen, a klica mala. Sjeme je lagano i često slabije klijavosti jer se u plodu formira samo 1–2 potpuno razvijena sjemenka.
Korijen: korijenov sistem je jako razvijen, sastoji se od više jačih vertikalnih i brojnih bočnih žila; razvija ektotrofnu mikorizu. (04)
Miris i okus: Cvjetovi imaju blag, slatkast, medni miris. Čaj je nježan, lagano sladak, s blagom cvjetnom notom.
Stanište: nije naročito izbirljiva u pogledu kvalitete zemljišta, ali najbolje uspijeva na dubokom, rahlom i bogatom krečnjačkom zemljištu. Kod nas je zastupljena pretežno u planinskoj zoni bukovih šuma, te u mješovitim liščarskim šumama i lugovima, najčešće u zajednici kitnjaka i običnog graba, ali se javlja i u termofilnim zajednicama sveze Ostryo-Carpinion orientalis Horvat. (04)
Karakteristike Tilia plathyphyllos SCOP.
Općenito: Listopadno drvo i do 40 m visoko, pravog debla i sa širokom, voluminoznom krošnjom. Kora do oko 3 cm debela, uzdužno grubo ispuca, sivo-crvenkasta. (04)
Veličina: do 40 metra.
Listovi: Listovi su veći od listova kasne lipe (preko 8 cm) i nalaze se na 3-6 cm dugim peteljkama; na licu obično goli ili vrlo slabo dlakavi, tamno-zeleni, na naličju su svjetliji i sa čupercima bijelih dlačica u uglovima lisnih nerava.
Cvjetovi: dvospolni; bijeložuti, mirišljavi; po 2-3 u paštitastoj cvasti. Zalisci su bez drške, sjedeći ili, rjeđe, sa drškom.
Plod: višesjemeni okruglasti tvrdi oraščić (ne može se zdrobiti prstima), koji je pokriven gustim smeđim dlačicama i ima 5 jasno izbočenih uzdužnih rebara. (04)
Sjeme: Sjeme je veće od sjemena malolisne lipe, obično 3–4 mm, jajoliko i čvršće građe. Boja je tamnija, žutosmeđa do smeđa. Površina može biti blago hrapava. Endosperm je bogat, a embrij relativno malen. Klijavost je nešto bolja nego kod malolisne lipe, ali i dalje zahtijeva stratifikaciju.
Korijen: korijenov sistem je jako razvijen splet, naročito bočnog korijenja, koje prodire duboko u podlogu. (04)
Miris i okus: Cvjetovi su intenzivnije mirisni, topliji i izrazito medni. Čaj je puniji, aromatičniji i nešto jače slatkast od malolisne lipe.
Stanište: traži hranjiva, rahla, blago humusna, mineralna zemljišta u područjima sa više zračne vlage. Kod nas je zastupljena najviše na brdskim i planinskim područjima, gdje je primiješana u brojnim mezofilnim šumama, pretežno u zaštićenim uvalama. Tako je nalazimo u zajednici kitnjaka i običnog graba (Querco – Carpinetum croaticum Horvat), a dopire i do pojasa miješane bukovo-jelove šume. Nije rijetka i na specifičnim staništima, u medunčevim šumama. (04)
Srodne vrste:
Međusobno se razlikuju po broju cvjetova u cvatu, po dlakavosti listova i vremenu cvatnje. Bijela lipa cvjeta u lipnju i srpnju, kutovi između žila na donjoj su strani Iistova žutocrveni i dlakavi, a u cvatu ima 3-10 cvjetova. Rana lipa cvjeta ranije, kutovi između žila bijeli su i dlakavi, a u cvatu ima 2-5 cvjetova. (01) U našoj zemlji raste još nekoliko samoniklih vrsta lipe, no njihovi se cvatovi ne sabiru, jer ne daju kvalitetan čaj. (02) Bliska malolisnoj lipi je T. caucasica Rupr., koja se odlikuje izrazito crvenim mladicama i listovima koji su na naličju bjeličasto-sivi i čiji su zupci izrazito končasto izvučeni. Bijela ili srebrnasta lipa (T. argentea Desf., T. tomentosa auct. vix Moench) odlikuje se široko srcastim, zašiljenim listovima, koji su po rubu oštro i pravilno testerasti, osim pri osnovi, gdje su cjeloviti; na licu su tamno-zeleni sa rijetkim zvjezdanim dlačicama; na naličju su srebrnasti i zvjezdasto dlakavi, bjeličasti. Cvjeta kasnije i od kasne lipe. (04)
Vrijeme cvatnje: lipanj - srpanj.
Upotreba: Sasvim mladi, tek otvoreni listovi, u kojima ima dosta sluzi, škroba i šećera te oko 80 mg% vitamina C, mogu se upotrebljavati kao povrće, za salate ili variva. U nekim zemljama listove stavljaju u sendviče (s maslacem). (02) Tilia cordata – malolisna lipa: drvo je lagano i mekano, cijenjeno u rezbarstvu, izradi glazbala i finih drvenih predmeta; med od malolisne lipe posebno je aromatičan i vrlo cijenjen. Tilia platyphyllos – velikolisna lipa: zbog većih listova često se sadi kao ukrasno i hladovito drvo u parkovima i drvoredima; drvo je mekano, homogeno i iznimno pogodno za kiparstvo, izradu maski, posuda i tradicionalnih rukotvorina; med je također vrlo kvalitetan, ali obično nešto blažeg profila.
Droga:
TILIAE FLOS: jedva otvoreni cvjetovi obiju vrsta ubiru se s pricvjetnim listovima. Droga se obnavlja svake druge godine, stara droga postaje crvenkasta i bezvrijedna je.
TILIAES CARBO: nekada se kod crijevnih i kožnih bolesti koristio ugljen od drveta. (01)
Sastav i aktivne tvari:
Droga sadrži eterično ulje (0,02-0,1%) u kojem je otkriveno 70 sastojaka, od toga 30 terpena i jednako toliko neterpena. Vodenom destilacijom dobiva se eterično ulje čiji miris nalikuje na miris Ijupčaca ili drva. U drogi se nalazi i 1% flavonolnih glikozida, a osobito glikozida kvercetina i kemferola, 3% sluzavih polisaharida, ponešto fenolne kiseline, leukoantocijanidina i 2% trjeslovina katehinskog i galokatehinskog tipa. (01)
Svojstva: adstrigent, antibakterik, antiinflamatorik, antiseptik, antispazmatik, arteriosklerotik, dijaforetik, digitalis, diuretik, emenagog, hemolitik, kardiotonik, laksativ, sedativ, tonikum, vazodilatator. (05)
Djelovanje (znanstveni izvori):
Djelovanje pojedinih sastojaka još nije istraženo. Prema narodnoj tradiciji, vrlo vruć oparak potiče znojenje (djeluje diaforetički) i poboljšava otpornost protiv prehlade, katara gornjih dišnih organa i gripe. Za izazivanje obilnog znojenja nijedan od sastojaka nije dovoljno priznat, pa neki autori učinak prije svega pripisuju toplini napitka. Eterično ulje (miris) i flavonoidi (boja) trebali bi olakšati ispijanje veće količine tekućine. Kliničkim pokusima potvrđeni su uspjesi u liječenju gripoznih bolesti u djece, ali i sprječavanju hunjavice i gripe. Sluzi lokalno ublažuju nadraženost sluznice kod upala grla. Proantocijanidini i trjeslovine djeluju kao adstringensi. Indijanci još od davnine cijene umirujuće djelovanje lipova čaja. Tako nedvojbeno djeluje eterično ulje koje sadrži sastojke koji umiruju, kao što su benzilni alkohol, linalool, linalilacetat i geraniol. Lipa se s uspjehom koristi za bolesti kod kojih se pojavljuje povišena temperatura, za ublažavanje kašlja, poticanje znojenja i povećanje otpornosti prema infekcijama. (01)
Djelovanje (narodni običaji):
U narodnoj se medicini koristi u liječenju: dišnog sustava (prehlade, kataralne prehlade, hunjavice, šmrcanje, visoke temperature, groznica, grčevi bronha, astma, kašalj, kronični kašalj, iritantni kašalj, infekcije dišnih organa i putova, sluzava pluća i dišni putovi, upalna stanja, bolovi u prsima, izbacivanje krvi iz pluća, tuberkoloza, a koristi se i za izazivanje znojenja); bolesti živaca (jača slabe živce, smanjuje napetost živaca, liječi nesanicu, pomaže kod padavice, tjeskobe, živčane rastrojenosti, lagane uznemirenosti i napetosti, kod depresija, itd.); želuca i crijeva (kod slabog pražnjenja crijeva, zatvora, katara, raznih parazita u crijevu, grčeva, proljeva, itd.); mokraćnog sustava (za čišćenje mokraćnih putova i organa - bubrega i mjehura, infekcija bakterijama, bolova pri mokrenju, za jače mokrenje, kod vodene bolesti, itd.); bolesti krvožilnog sustava (za detoksikaciju krvi, razrjeđivanje krvi, širenje žila, sprječavanje lijepljenja krvi za stijenke žila, preventivno kod sklonosti upale vena, kod malokrvnosti, arterioskleroze, visokog krvnog tlaka, bljedoće, za zaustavljanje krvarenja, itd.); bolesti srca (preventivno protiv skleroze krvnih žila, angine pektoris, infarkta, aritmije, itd.); bolesti jetre i žuči (povoljno djeluje u pročišćavanju jetre, a pogotovo dobro djeluje ugljen lipovog drva, kod pijeska i taloga u žuči pa potiče pražnjenje i metabolizam masnoća, itd.); reumatskih tegoba, vodenih bolesti, glavobolje, kožnih nečistoća i infekcija; koristi se i kao kozmetik (za njegu lica i kože tijela, protiv pjega, bora i ekcema, a koristi se i za parenje lica ili inhalacije). Kora lipe se rabi za liječenje očnih bolesti i opekotina. Iscijeđeni sok iz svježih cvjetova lipe odstranjuje i liječi sunčane pjege i pojačava rast kose. Sok iz drveta čisti krv. U zapadnoj pučkoj medicini se lipa također koristi protiv bora i opadanja kose. (05)
Kontraindikacije:
Kod preporučene uporabe nisu zabilježena nikakva neželjena djelovanja. (01) Pijenje čaja kao jutarnja trajna navika može izazvati oštećenje srca (srčanog mišića). Lipa je blagi digitalis. Lipu ne bi smjele uzimati osobe s komplikacijama akutnog čira, slabog želuca, s jetrenim i žučnim komplikacijama. (05)
Kalendar branja:
1. /
2. /
3. /
4. /
5. List crne lipe
6. Cvjetovi zajedno s pripercima + List crne lipe
7. Cvjetovi zajedno s pripercima + List crne lipe
8. List crne lipe
9. /
10. /
11. /
12. /
Fotografije:
01. Lessormore, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
02. Krzysztof Ziarnek, Kenraiz, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
03. Ivar Leidus, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
04. Javier Perez Montes, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
05. ImreKiss, CC BY 3.0, via Wikimedia Commons
06. Johann Georg Sturm (Painter: Jacob Sturm), Public domain, via Wikimedia Commons
Naslovna: Lessormore, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
Literatura:
01. Toplak Galle, Katja (2001.), Hrvatsko ljekovito bilje, Mozaik knjiga, Zagreb.
02. Grlić, Ljubiša (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, drugo izdanje, August Cesarec, Zagreb.
03. Žilić, Igor (2014.), Udžbenik za sakupljanje samoniklog bilja, Tiskara Domigraf, Sisak.
04. Šilić, Čedomil (1990.), Atlas drveća i grmlja. SP „Svjetlost“, Sarejevo; Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Sarajevo; Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd.
05. Lesinger, Ivan (2012.), Kućna biljna ljekarna, Adamić, Rijeka.