Divlji kesten

Divlji kesten (lat. Aesculus hippocastanum L.)

Narodna imena: divlji kostanj. (01)
Naziv na talijanskom jeziku: ippocastano.
Naziv na engleskom jeziku: common horse chestnut, horse chestnut.

Etimologija: Naziv „Aesculus“ potječe iz latinskog jezika i izvorno je označavao hrast s jestivim žirom, iako nema botaničku poveznicu s današnjim divljim kestenom. Ime je kasnije preneseno na ovu vrstu zbog sličnosti ploda s pravim kestenom. „Hippocastanum“ dolazi od grčkih riječi hippos (konj) i kastanon (kesten), jer su se sjemenke nekad koristile za liječenje konja od kašlja. Otuda i narodni naziv "konjski kesten". Iako plod nije jestiv za ljude, bio je cijenjen zbog svojih ljekovitih svojstava, a ime odražava njegovu povijesnu upotrebu u veterinarskoj medicini.

Povijest: Koncem 16. stoljeća divlji je kesten s područja sjevernog Irana, Kavkaza i Himalaje unesen u Europu, gdje je ubrzo postao omiljenim stablom u drvoredima i dvorištima gostionica. Za liječenje se počeo koristiti razmjerno kasno. Sredinom 19. stoljeća postao je cijenjenom ljekovitom biljkom. (02) 

Karakteristike
Općenito: Listopadno drvo, široko razgranato, krošnja okruglasta, gusto lisnata, voluminozna i kompaktna.
Veličina: Biljka naraste do 25-30 metara visine, s promjerom do 100 cm. 
Listovi: naspramni, imaju 3-7 listića na zajedničkoj, dugačkoj peteljci, dugoj od 15 do 20 cm; od njih je srednji najveći a donja dva su najmanja, svi oni su do oko 15 cm dugi. 
Cvjetovi: u velikim uspravnim, piramidalnim cvastima, dugim 20-30 cm, zigomorfni (monosimetrični), pored dvospolnih, nalaze se na istoj biljci redovno i jednospolni cvjetovi. 
Plod: okrugli tobolac u promjeru oko 6 cm, s vanjske strane s mekanim bodljama (ježast) i dlakama, u njemu se nalaze malobrojne (1-3) sjemenke; nakon sazrijevanja puca na tri dijela. 
Sjeme: krupno, okruglasto i nešto spljošteno, površina mu je pokrivena čvrstom, smeđom i sjajnom lupinom, neprijatnog je ukusa i vrlo gorko, rado ga jedu životinje (ovce, svinje i dr.). Ima različitu primjenu, često kao lijek za konje. 
Korijen: Korijenov sistem je jako razvijen, površinski; u mladosti se formira glavni korijen, kasnije se obrazuju brojni bočni korijenovi. (03)
Miris i okus: Divlji kesten ima blagi, drvenast miris, ponekad podsjeća na sirovu zemlju ili orahe. Okus mu je gorak, trpak i neugodan, nije jestiv u sirovom obliku. 
Stanište: Pretežno duboka i humozna zemljišta u klisurama i dolinama rijeka, gdje dolazi u sastavu priobalnih šuma. (03) Raširen je kao ukrasno stablo u drvoredima, parkovima i vrtovima. Većinom se uzgajaju vrste s bijelim, rijetko i oblici s ružičastim cvjetovima. (02)

Srodne vrste: 
Pitomi kesten (Castanea sativa Mill.) inače je botanički u srodstvu s bukvom, iako su njegovi plodovi slični plodovima divljeg kestena. Tako je divlji kesten i dobio ime. Čaj od listova pitomog kestena (CASTANEAE FOLIUM) u narodnoj se medicini s uspjehom koristi kod bronhitisa, astme, hripavca i sličnih tegoba s dišnim organima, jer pojačava otpornost na infekcije. Listovi sadrže flavonoide, trjeslovine i vitamin C.
Iako s divljim kestenom nije ni u kakvu srodstvu, oštrolisna veprina (Ruscus aculeatus L.) ima slično djelovanje. Raste u toplim predjelima Hrvatske. Iscrpine droge (RUSCI ACULEATI RADIX) sadrže saponine (ruscin i ruskozid) te flavonoide. Djeluju na tonus venoznih žila tako što utječu na hormon adrenalin, koji izlučuje nadbubrežna žlijezda. Smanjuje oštećenja kapilara i nastajanje edema. Većinom se koristi u obliku gotovih pripravaka kod hemoroida, proširenih vena i oštećenih kapilara. (02)

Vrijeme cvatnje: svibanj - lipanj.

Upotreba: Divlji kesten koristi se u kozmetici, primjerice u kremama za njegu kože i kose zbog protuupalnog i tonizirajućeg djelovanja. Sjemenke su nekad korištene za izradu prirodnog deterdženta, jer sadrže saponine koji stvaraju pjenu i čiste tkanine. Osušeni plodovi često se koriste u rukotvorinama, dekoraciji interijera i dječjoj igri. U prošlosti su ih seljaci stavljali u postelju stoke ili džepove odjeće kao narodno sredstvo protiv reume i za sreću. Drvo divljeg kestena koristi se u stolariji i za izradu manjih predmeta, iako nije jako trajno. Biljka ima i ekološku ulogu, jer je cijenjena ukrasna vrsta u parkovima i drvoredima, zahvaljujući velikim cvjetovima i gustoj krošnji.

Droga: 
HIPPOCASTANI SEMEN: koriste se gotovi pripravci sa standardiziranom količinom aktivnih tvari plodova divljeg kestena koje su za čovjeka jestive, a brojnim životinjama služe kao izvrsna hrana. 
HIPPOCASTANI FLOS: cvjetovi se beru na početku cvatnje, osuše se brzo i dobro, te spreme u dobro zatvorene posude. 
HIPPOCASTANI FOLIUM i CORTEX: svježi ili osušeni listovi koriste se rijetko, kora još rjeđe. (02)

Sastav i aktivne tvari: 
Plodovi divljega kestena sadrže mješavinu triterpenskih saponina koji su poznati pod nazivom escin (3-6%). I u smeđoj ovojnici nalazi se mješavina triterpenskih saponina (hipokastanozid). Listovi, cvjetovi i kora sadrže tek malo saponina. Njihovi su glavni sastojci flavonolski glikozidi, osobito kvercetin, izokvercetin i kemferol. U listovima i kori nalaze se i kumarinski glikozidi (9%) eskulin, skopolin i fraksin, a plodovi ne sadrže kumarine. U listovima, kori i plodovima nalaze se katehinske trjeslovine, proantocijanidi i različiti steroli. Kao rezervne tvari u plodovima nalaze se šećer, škrob (35%), djelomično i ulje (4-6%), koje se koristi za izradu sapuna. (02)

Svojstva: adstrigent, antiedemik, antieksudativ, antiinflamatorik, dermetik, diuretik, ekspektorant, febrifug, hemostatik, kozmetik, tonikum, venozni vazokonstriktor (01)

Djelovanje (znanstveni izvori):
Escin, saponinski kompleks iz plodova, za razliku od drugih saponina, nema hemolitičko djelovanje, tako da ga možemo koristiti oralno i intravenozno. Smanjuje oštećenja kapilara, jača njihove stijenke i štiti od edema (antieksudativno djelovanje). Aktivne tvari kestena smanjuju filtraciju bjelančevina, elektrolita i vode u izvanžilne prostore. Antiedemično djelovanje temelji se na sporom razlaganju kortikoidnih hormona, pa je stoga važno da je rad nadbubrežne žlijezde intaktan. Poboljšanje znakova bolesti kod kronične insuficijencije vena (otežale noge, osjećaj napetosti u nogama, svrbež kože iznad proširenih vena, bolovi i upale proširenih vena) potvrđeno je brojnim kliničkim ispitivanjima. Znanstvenici drže da escin smanjuje nastanak i utjecaj enzima koji razlažu unutarnje žile kapilara. Tek nakon jednog do dva tjedana pokazuju se prvi znaci poboljšanja. Kora smanjuje izlučivanje žlijezda probavnoga trakta. Koristi se kod kroničnih proljeva, krvarenja iz želuca i crijeva, dizenterije i sličnih bolesti. Nekada se koristio kao nadomjestak za kinin kod malarije i kožnih čireva. (02)

Djelovanje (narodni običaji):
U narodnoj medicini, divlji kesten se tradicionalno koristi za ublažavanje bolova u nogama, posebno kod proširenih vena, reume i gihta. Plodovi se stavljaju u džepove ili ispod jastuka kao zaštita od zračenja i reumatskih tegoba. Mast ili tinktura od plodova ili kore koristila se za mazanje otečenih, bolnih zglobova i hemoroida. Oblozi od kuhanih plodova stavljali su se na modrice i uganuća radi ublažavanja oteklina i boli. Čaj od kore koristio se za probavne smetnje, kašalj i groznicu, a kestenje se sušilo i nosilo kao talisman za zdravlje. U nekim krajevima vjerovalo se da plod divljeg kestena donosi sreću i štiti od uroka, pa su ga ljudi nosili sa sobom ili stavljali u kuću kao zaštitu.

Kontraindikacije:
Kod oralnog korištenja, rijetko dolazi do slabosti, želučanih tegoba ili svrbeža. Istraživanjima o uporabi ekstrakta kestena u trudnoći, u slučaju velikih poteškoća s venama i edemima nisu utvrđena nikakve nuspojave, taka da je uporaba i preporučljiva. (02)

Kalendar branja:
1. /
2. /
3. /
4. /
5. Cvjetovi i listovi
6. Listovi
7. Listovi
8. /
9. Plodovi
10. Plodovi
11. /
12. /

Galerija slika: