Trnina

Trnina  (lat. Prunus spinosa L.)

Narodna imena: crni trn, trnina, trnjina (01) trnula, trnavka, trn, divlja šljiva, grmulja, kukinja. (02)
Naziv na talijanskom jeziku: prugnolo, pruno selvatico.
Naziv na engleskom jeziku: blackthorn, sloe.

Etimologija: Riječ Prunus označava rod biljaka kojem pripadaju šljive i srodne vrste, dok spinosa dolazi od latinske riječi spina, što znači "trn", zbog bodljikavih grana biljke. U mnogim europskim jezicima biljka se povezuje s crnim plodovima ili trnovitim karakteristikama, što odražava njeno botaničko i kulturno značenje.

Povijest: Prunus spinosa ima bogatu povijest u Europi i zapadnoj Aziji, gdje je bio poznat još u neolitičkom razdoblju. Njegovi su plodovi pronađeni u arheološkim nalazištima kao važan izvor hrane. Stari Rimljani koristili su ga za izradu ljekovitih pripravaka i aromatizirano vino. Tijekom srednjeg vijeka često se sadio u živicama zbog gustih, bodljikavih grana koje su nudile prirodnu zaštitu. Tradicionalno se povezivao s narodnom medicinom zbog svojih adstringentnih svojstava. Danas je poznat po upotrebi u proizvodnji likera, poput slavnog engleskog sloe gina, te kao simbol ruralnog krajobraza.

Karakteristike
Općenito: Gusto razgranjeni grm s trnovitim ograncima. Rjeđe raste kao malo drvo.
Veličina: Grm naraste od 1 do 3 metra visine, rjeđe do 5 metara visoko drvo. Grm
živi oko 40 godina. 
Listovi: Listovi su razmjerno maleni (do 4 cm dugi), široko lancetasti, oštro pilastog ruba, a stoje na kratkim peteljkama. 
Cvjetovi: Mnogobrojni sitni (1-1,8 cm u dijametru) i kao snijeg bijeli cvjetovi stoje pojedinačno ili po 2-3 zajedno i prekrivaju u travnju i svibnju čitave grančice, prije nego što prolistaju. Cvjetovi imaju slab miris po gorkim bademima. Tek mali dio cvjetova rodi u plodove.
Plod i sjeme: Plod je plavkasto-crna, sivkasto nahukana, okrugla koštunica promjera 1-1,5 cm, iznutra mesnata i zelena. Usplođe se teško odvaja od koštice. Plodovi se vrlo čvrsto drže grana, pa ostaju na stablu i zimi. Plodovi se kod nas zovu trnjine ili kukinje, dozrijevaju od kolovoza, a ostaju na granama sve do proljeća. Zelenkasto im je meso trpko kiselo. Mogu se jesti tek prezrele, nakon mraza. Okus im je tada mnogo blaži, jer sadrže manje kiseline. a više šećera. (02) Sjeme: oko 6-12 mm duga i 6-8 mm široka koštica, svijetlosmeđa, nešto spljoštena. (03) 
Korijen: korijenov sistem jako razvijen, prodire dobro u dubinu i u širinu.
Miris i okus: Trnina ima blag, ali intenzivan miris koji podsjeća na divlje voće. Njezin okus je izrazito trpak i opor, a dozrijevanjem postaje blaži i slađi.
Stanište: Trnina je u našoj zemlji vrlo rasprostranjen grm. Raste sam a i među drugim grmljem i živicom, u svijetlim hrastovim šumama, po brežuljcima, kraj puteva i plotova, osobito rado na suhom, kamenitom i sunčanom tlu. Obično ne raste iznad 1300 m nadmorske visine. (02)

Srodne vrste: Sremza (Prunus padus L.) i trešnja (Prunus avium L.) se često koriste u narodnoj medicini. Plodovi sremze zbog trjeslovina se koriste kod bolesti probavnih organa. Mješavina listova, kore i cvjetova poznat je narodni lijek kod uloga. Glavna je aktivna tvar prunin, glikozid cijanovodične kiseline. U većim količinama uzrokuje glavobolju. Peteljke trešnje i višnje daju dobar prsni čaj pogodan za uporabu kod prehlada. (01)

Vrijeme cvatnje: ožujak - svibanj.

Droga: 
PRUNI SPINOSAE FLOS: Crni trn cvjeta na početku proljeća. Cvjetovi se beru u ožujku ili početkom travnja, prije nego što se rascvjetaju. Cvjetovi imaju blag miris koji podsjeća na gorke bademe, a koji se pri sušenju izgubi. Pri sušenju, cvjetovi ne smiju posmeđiti, a čuvaju se u dobro zatvorenim posudama. 
PRUNI SPINOSAE FRUCTUS: Plavi plodovi beru se u kasnu jesen, nakon što su neko vrijeme bili izloženi mrazu. Tek tada postaju jestivi, jer se u to vrijeme raspadaju velike količine trjeslovina. Mogu se sušiti i zimi dodavati čajnim mješavinama. Koriste se u obliku soka ili pekmeza koji se daje djeci za poticati apetit. (01)

Upotreba:
Na osnovu nekih nalaza sjemenki iz neolitika, čini se da je upotreba trnjina za jelo prastara. Prema nekim znakovima jeli su ih kao voće stari Rimljani. Još i danas u mnogim zemljama skupljaju ove plodove za jelo. U Rumunjskoj ih suše i spremaju za zimu. U vrijeme rata na našem primorju osušene trnjine služile su za dobivanje brašna. Od osušenih plodova sprema se i ukusan čaj. Trnjine se na različit način mogu preraditi za jelo. Prirede li se sa šećerom ili octom, gube opori okus. U Francuskoj trnjine ukiseljene u octu ponekad upotrebljavaju umjesto maslina. Naročito su poznati likeri priređeni od sjemenki trnjina (»prunelle«). U Rusiji od trnjina proizvode alkoholno piće »ternovku«. Listovi trnine upotrebljavaju se kao zamjena za duhan i za ruski čaj. Cvjetovi također se koriste za čaj. Plodovi, kora i korijen biljke upotrebljavaju se u pučkoj medicini od najstarijih vremena. (02) Trnina je pogodna za žive ograde, a zbog obilja široko razvedenog korijenja, služi za zaštitu strmih i jaružastih terena od erozije. (03)

Sastav i aktivne tvari: 
Cvjetovi sadrže kumarine, flavonske glikozide i tragove glikozida amigdalina. Plodovi sadrže trjeslovine i bojila, voćne kiseline, flavonoide, šećer i manje količine amigdalina. (01) Zrele trnjine sadrže 5-6% invertnog šećera, oko 2% slobodnih kiselina i oko 20 mg% vitamina C. Mesnato usplođe sadrži i treslovina, pektina i jednu crvenu biljnu boju. U sjemenkama ima oko 2,6% glikozida amigdalina. U listovima ima oko 200 mg% vitamina C. (02)

Svojstva: bogata hranjivim tvarima (sadrži vitamine C, E i B skupine te minerale poput kalija, magnezija i željeza); antioksidativno djelovanje (prisutnost flavonoida i tanina štiti stanice od oksidativnog stresa); poticanje probave (čajevi od plodova i cvjetova koriste se za regulaciju probave i ublažavanje proljeva); diuretičko djelovanje (potiče izlučivanje viška tekućine iz organizma i pomaže u detoksikaciji); podrška imunitetu (bogata vitaminom C koji jača imunitet i djeluje protuupalno); smanjenje upala (ekstrakti cvjetova i plodova koriste se za ublažavanje upala u tijelu); čišćenje krvi (tradicionalno se koristi za pročišćavanje krvi i poboljšanje cirkulacije); povoljno djelovanje na kožu (oblozi i pripravci mogu pomoći u smirivanju iritacija kože); prirodno umirujuće djelovanje (čaj od cvjetova trnine pomaže kod nervoze i nesanice).

Djelovanje (znanstveni izvori): 
Cvjetovi opuštaju grčeve, ublažavaju bolove i djeluju blago purgativno. U narodnoj medicini već se dugo koriste kod tvrdokornih zatvora gdje drugi purgativi stanje uglavnom pogoršavaju. Čaj od suhih plodova iii pekmez povećavaju apetit, pomažu kod tegoba s mjehurom, pri upalama grla i sluznice usta. (01) 

Djelovanje (narodni običaji): 
Cvjetovi u obliku čaja koriste se protiv kašlja, za čišćenje krvi, sredstvo su za laki otvor, protiv bolesti organa za disanje, bolesti pluća. Zreli plodovi lijek su za želudac, protiv proljeva, bolesti bubrega i mjehura. (04)

Kontraindikacije: 
Trnina se ne preporučuje osobama s niskim krvnim tlakom, jer može dodatno smanjiti tlak. Također, trudnice i dojilje trebaju izbjegavati njezinu primjenu bez savjeta liječnika, a prekomjerna konzumacija može izazvati probavne smetnje ili iritacije.

Kalendar branja:
1. /
2. /
3. /
4. Cvjetovi
5. /
6. /
7. /
8. /
9. Plodovi
10. Plodovi
11. Plodovi
12. Plodovi