Mak (Papaver somniferum L.)
Narodna imena: vrtni mak, opijumski mak (01), bijeli pitomi mak, pitomi mak, veliki mak (02).
Naziv na talijanskom jeziku: papavero domestico. (02)
Naziv na engleskom jeziku: garden poppy, opium poppy, white poppy. (02)
Etimologija:
Latinski naziv Papaver somniferum sastoji se od dviju klasičnih riječi koje precizno opisuju biljku i njezina svojstva. Papaver je starolatinski naziv za mak, vjerojatno povezan s indoeuropskim korijenima vezanima uz biljke koje ispuštaju mliječni sok. U antičkom Rimu taj je naziv bio uobičajen i obuhvaćao je različite vrste makova. Drugi dio naziva, somniferum, dolazi od somnus (san) i ferre (nositi), pa znači “onaj koji donosi san”, što se odnosi na sedativna i analgetska svojstva opijuma, poznata još u starim civilizacijama.
Hrvatski naziv mak potječe iz praslavenskog makъ, a taj se oblik povezuje s indoeuropskim korijenom mak- / mag- koji označava sitno zrnje ili šuštanje suhih plodova. Riječ je iznimno stabilna u slavenskom jezicima – slovenski, poljski, ruski i drugi koriste gotovo identičan oblik – što upućuje na dugu tradiciju korištenja biljke u prehrani, običajima i simbolici slavenskog prostora.
Povijest:
Mak (Papaver somniferum L.) jedna je od najstarijih kultiviranih biljaka čovječanstva. Njegova uporaba dokumentirana je već u neolitu, a arheološki nalazi makova sjemena i kapsula pojavljuju se u područjima istočnog Mediterana i srednje Europe. Sumerani su ga nazivali “biljkom radosti”, a Egipćani su ga koristili u medicinske i ritualne svrhe. U antičkoj Grčkoj mak je bio povezan s Demetrom i Hipnosom, simbolizirajući plodnost i san, dok su Hipokrat i Dioskorid opisivali njegova analgetska svojstva. U grčkoj mitologiji, makova glavica bila je simbol Morfeja, boga sna. Rimljani su nastavili tradiciju medicinske uporabe, ali i kulinarske – makovo sjeme bilo je cijenjeno u kruhu i slasticama. Tijekom srednjeg vijeka mak se širi Europom kao ljekovita i prehrambena biljka, a u novom vijeku postaje važan izvor opijuma, što mu daje i gospodarsku i političku dimenziju, osobito u Aziji. U slavenskim krajevima mak ima dugu tradiciju u prehrani, narodnoj medicini i običajima, često povezanima s blagostanjem, zaštitom i plodnošću. Danas se uzgaja zbog jestivog sjemena, ulja i farmaceutskih alkaloida, ostajući biljka s iznimno slojevitom kulturnom i povijesnom ulogom.
Karakteristike
Općenito: Jednogodišnja biljka koja naraste od 60 do 120 cm visine, uspravne stabljike, na vrhu koje se razvija bijeli cvijet. Vrtni mak se uglavnom uzgaja plantažno za dobivanje opijuma, a u vrtovima radi sjemena koje se koristi u prehrani. Mak naziva Album (s bijelim sjemenom) služi u medicinske svrhe, a Nigrum (s crnim sjemenom) uzgaja se za dobivanje ulja.
Veličina: do 120 cm visine.
Listovi: Listovi su sjedeći, sivo-zeleni, valoviti i nazubljeni. (02)
Cvjetovi: Cvjetovi maka krupni su, nježni i kratkotrajni, s laticama u nijansama bijele, ružičaste ili ljubičaste. Otvaraju se u rano jutro, privlače oprašivače i brzo venu.
Plod: Plod je tobolac okruglog ili jajastog oblika s 8-1 2 pregrada, ispunjenih mnogobrojnim sjemenkama tamnoplave boje. Na vrhu ploda je zvjezdasta njuška; kad tobolac dozri ispod nje se otvaraju rupice kroz koje curi sjeme. (02)
Sjeme: sjemenke maka sitne su, okruglaste i plavkastosive do crne boje. Nastaju u zreloj komi koja puca kroz sitne otvore. Blagog su okusa, koriste se u prehrani i ne sadrže opijate prisutne u drugim dijelovima biljke.
Korijen: vretenast, razmjerno jednostavan i slabo razgranat. Prodire dublje u tlo, osiguravajući biljci stabilnost i pristup vodi. Bijele je do žućkaste boje, mesnat u mladosti, a s vremenom postaje čvršći, podupirući razvoj nadzemnih dijelova.
Miris i okus: Cvjetovi maka imaju vrlo blag, gotovo neprimjetan miris. Sjeme je neutralnog do blago orašastog okusa, bez gorčine i bez opijata. Prženo sjeme razvija toplu, aromatičnu notu koja se često koristi u slasticama i pekarskim proizvodima.
Stanište: Raste u vrtovima i na plantažama. (02) Mak uspijeva na toplim, sunčanim i dobro dreniranima tlima. Često raste na oranicama, poljima žitarica, zapuštenim površinama i rubovima putova. Najbolje mu odgovaraju blago alkalna tla i umjerena klima, a posebno se širi na rahlim, nedavno obrađenim zemljištima.
Srodne vrste:
Poljski mak (Papaver rhoeas L.) kao korov jako rasprostranjeno raste po žitnim poljima i ruševinama. Osušene se latice katkad koriste u narodnoj medicini u čajnim mješavinama protiv kašlja i bolova, kao i u čaju za bolji san. Zelen sadrži mnogo alkaloida, a osušene latice vrlo malo. Alkaloidi poljskoga maka ne djeluju tako snažno kao alkaloidi vrtnoga maka. Uporaba kod nemirne djece, koja je nekada
bila uobičajena, nije preporučljiva. (01)
Vrijeme cvatnje: svibanj - kolovoz.
Upotreba: Vrtni mak koristi se za dobivanje opijata te se u tu svrhu i plantažno uzgaja, ponajviše u južnim toplijim krajevima Europe, dok se za hranu uzgajaju tzv. kontinentalne vrste maka kod kojih
sjeme ne sadrži otrovne alkaloide. Sjeme vrtnog maka koristi se za razne vrste kolača, kao što su makovnjače, torte i razni kolačići s makom kao i za posipanje određenih vrsta peciva i kruha. Od makovih sjemenki prešanjem se dobiva makovo ulje (Oleum Papaveris) kao vrlo cijenjeno jestivo ulje. (02)
Droga:
OPIUM: Od zelenih makovih glavica zarezivanjem se dobiva mliječni sok koji se na zraku stvrdne i posmeđi. Od 20.000 glavica dobiva se oko 1 kg sirovog opijuma. Prema međunarodnom sporazumu
o narkoticima, samo određene zemlje imaju pravo proizvoditi opijum. Sirovi opijum sadrži približno 40 alkaloida, među kojima je najznačajniji morfin (morfij). Sirovi opijum prerađuje se u prah, ekstrakte i tinkture koje sadrže određene količine glavnog alkaloida morfina. Sjemenke maka nisu opasne jer ne sadrže alkaloide. Koriste se za dobivanje ulja i izradu slastica. (01)
Sastav i aktivne tvari:
Opijum sadrži 40 alkaloida. Najznačajniji alkaloidi morfinanskog tipa su morfin, kodein i tebain. Glavni alkaloidi benzilizokinolinskog tipa su papaverin i noskapin (narkotin). U opijumu se nalaze alkaloidi u obliku soli mekonske, mliječne, fumarne i sumporne kiseline. Najvažniji alkaloid morfin izoliran je 1806. godine kao prvi biljni alkaloid i tada mu je određen kemijski sastav. Najveće količine morfina prerađuju se u kodein. (01)
Svojstva: adstrigent, analgetik, antidijaroik, antispazmatik, antitusik, ekspektorant, hipnotik, laksativ, narkotik, opijat, sedativ, tonikum. (02)
Djelovanje (znanstveni izvori):
Morfin ublažava bolove - to je najdjelotvorniji analgetik. Veže se na receptore koji izlučuju acetilkolin
i druge transmitere. Na te se receptore inače vežu tjelesni opioidi enkefalini i endorfini koje tijelo samo proizvodi. I tjelesni opioidi (kao i morfin) uzrokuju ovisnost, nisu prikladni za terapiju. Niže doze morfina djeluju sedativno, hipnotički, a više narkotički. Morfin djeluje umirujuće na centar za kašalj, a slično i na centar za disanje. Zbog utjecaja na glatke mišiće crijeva uzrokuje zatvore. Kod djelovanja na centralni živčani sustav uzrokuje osjećaj zadovoljstva. Kodein ima manju analgetičku snagu, a djeluje vrlo umirujuće na centar za kašalj. Papaverin izaziva obamrlost glatkih mišića želuca, crijeva i žuči. I noskapin ima utjecaj na centar za kašalj. Utjecaj raznih pripravaka od opijuma razlikuje se od djelovanja čistog morfina, jer se pojedini alkaloidi u svom djelovanju dopunjuju ili su u suprotnosti. (01)
Djelovanje (narodni običaji):
Morfij utječe na određene moždane sfere (kora velikog mozga) tako da ih narkotizira, smanjujući frekvenciju disanja, snižava krvni tlak, umanjuje srčano bilo, ublažuje kašalj i dispeniju, a smrt uzrokuje paralizom centra za disanje, izazivanjem potpune nesvijesti i oštećenja centra za krvotok, što dovodi do kolapsa. Morfij se u medicini rabi kao antispazmatik kod raznih grčeva, kod krvarenja crijeva, jakog i teškog nadražaja kašlja za umirenje, kod proljeva, itd. Priprema se u obliku ekstrakta, tinkture, sirupa, praška, injekcija. Papaverin djeluje smirujuće na glatku muskulaturu. Kodein djeluje brzo na refleks kašlja i može zamijeniti morfij. Tebain djeluje na tonične grčeve i tetaniju, te ih i izaziva. Narkotin potpomaže i pojačava djelovanje morfija. Sjemenke vrtnog maka blago umiruju, imaju sedativni učinak te se rabe kod nesanice, grčeva, kašlja, grčevitog i iritantnog kašlja, proljeva, bolesti bubrega, mjehura, mokraćnih putova, itd. Zeleni tobolac maka koji se razrezan suši, rabi se za liječenje nesanice, depresije, grčeva, histerije, te kao sedativ. Opij je osušeni gusti mliječni sok koji se sakuplja iz narezanih nezrelih glavica - tobolaca maka. To je otrov na kojega se čovjek vrlo lako i brzo navikne, jer uživanjem opija osjeća ugodu ili lagodu, zaborav, ne osjeća ni tjelesne ni duševne boli (žalost, brige, ljutnja, srdžba, razočaranje, osjećaj velike ugroženosti, itd.), te su radi toga u povijesti i nastale pušionice opija. Posljedice uživanja opija su teške i neizlječive. Počinju sa slabljenjem rada srca, probave, koža postaje žuta i naborana, osoba poprima izgled tuposti, bezvoljnosti, odsutnosti. Ponovno uživanje opija nakratko je oživi, ali su joj potrebne sve veće količine opija u sve kraćim razmacima. Pučka medicina rabi zelene glavice maka za liječenje upalnih stanja grla (krajnika, guše), te raznih bolnih stanja, grčeva, kašlja, nesanice, itd. Sjeme maka se jede, 1-2 čajne žličice, kod svraba kože, bradavica, te kod nesanice. Sok se dobiva iz zelenih, mladih zarezanih glavica maka i koristi za razna liječenja (bolna stanja, kašalj, grčevi, itd.).
Kontraindikacije:
Zbog opasnosti da dođe do ovisnosti, pripravci se ne smiju koristiti bez nadzora liječnika. (01) Morfij izaziva konstipaciju. (02)
Kalendar branja:
1. /
2. /
3. mladi listovi
4. mladi listovi
5. cvjetovi
6. cvjetovi
7. sjeme
8. sjeme
9. /
10. /
11. /
12. /
Fotografije:
01. Radio Tonreg from Vienna, Austria, CC BY 2.0, via Wikimedia Commons
02. Dietmar Rabich, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
03. George Chernilevsky, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
04. Fischer.H, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
05. Steve Hurst, Public domain, via Wikimedia Commons
06. Franz Eugen Köhler, Köhler's Medizinal-Pflanzen, Public domain, via Wikimedia Commons
Naslovna: George Chernilevsky, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
Literatura:
01. Toplak Galle, Katja (2001.), Hrvatsko ljekovito bilje, Mozaik knjiga, Zagreb.
02. Lesinger, Ivan (2012.), Kućna biljna ljekarna, Adamić, Rijeka.