Glog crveni i bijeli

Glog crveni (lat. Crataegus oxyacantha L.) i bijeli (lat. Crataegus monogyna Jacq.)

Narodna imena (crveni glog): glog, glogić, glogovac, glag, bijeli trn, trnovina. (01)
Narodna imena (bijeli glog): glog, jednokoštičavi glog, bijeli trn, bijela drača. (01)
Naziv na talijanskom jeziku za crveni glog: Biancospino rosso.
Naziv na talijanskom jeziku za bijeli glog: Biancospino, Biancospino comune.
Naziv na engleskom jeziku za crveni glog: Red Hawthorn.
Naziv na engleskom jeziku za bijeli glog: Common Hawthorn.

Etimologija: Latinski naziv Crataegus potječe od grčke riječi "krataigos", što znači "jak" ili "čvrst", što upućuje na izdržljivo drvo ove biljke. Za glog crveni, oxyacantha dolazi od grčkih riječi "oxys" (oštr) i "akantha" (trn), označavajući oštre trnje koje je karakteristično za ovu vrstu. Glogov kolac poznato je sredstvo za uništavanje vampira i svekolikog zla u čovjeku. (03)  S druge strane, monogyna u nazivu gloga bijelog znači "jedan plod", jer ova vrsta obično daje samo jedan plod po cvijetu.  Hrvatski naziv "glog" dolazi od staroslavenskog glog, a oba gloga, crveni i bijeli, odnose se na biljke iz istog roda, ali se razlikuju u boji svojih plodova i cvjetova. Kod gloga crvenog, naziv "crveni" odnosi se na boju njegovih plodova, koji su obično crvene boje. Iako cvjetovi mogu biti bijeli ili ružičasti, plodovi koji dolaze nakon cvjetanja su ti koji definiraju naziv "crveni". S druge strane, glog bijeli nosi naziv "bijeli" jer je boja njegovih cvjetova dominantno bijela ili svijetlo ružičasta. Iako plodovi mogu biti slični onima kod crvenog gloga, boja cvjetova je ta koja je ključna za njegovo ime. Dakle, "crveni" se odnosi na plodove gloga crvenog, dok "bijeli" označava boju cvjetova gloga bijelog.

Povijest:  Glog crveni i glog bijeli dio su roda Crataegus, koji je poznat još od antike. Ove biljke su stoljećima korištene zbog svojih ljekovitih svojstava, a njihovi plodovi i cvjetovi bili su cijenjeni u tradicionalnoj medicini. Glog je bio simbol zaštite i zdravlja, a u mnogim kulturama smatrao se svetim drvom. U srednjem vijeku, glog je bio popularan u biljnim vrtovima, a koristio se za izradu različitih lijekova. Iako se razlike između ove dvije vrste u početku nisu uvijek jasno razlikovale, kasnija istraživanja omogućila su precizniju klasifikaciju.
Dioskurid kao i drugi grčki herbalisti rabe glog već u 1. st. n.e., kao tajni lijek za oboljenja srca. (03)

Karakteristike crvenog gloga
Općenito: Do 5 m visok, trnovit, gust i razgranjen grm ili nisko drvo. Grane mu imaju sivkasto-smeđu koru, a jednogodišnji su ogranci mnogo svjetliji, zelenkasto-smeđi. 
Veličina: Grm ili drvo raste do 5 m visine. 
Listovi: Listovi su do 4 cm dugi, obrnuto jajasti, duboko urezani, trokrpasti ili peterokrpasti, nejednoliko nazubljeni, na preko 1 cm dugoj peteljci. Odozgo su zagasito-zeleni, a na naličju plavkasto-zeleni i mnogo svjetliji.
Cvjetovi: Po 8-10 bijelih ili svijetlo-ružičastih cvjetova sa 5 okruglastih latica i mnogo prašnika stoje u prividnim uspravnim štitovima.
Plod: Plod je jabučast (gloginja), do 1 cm širok, jajast ili gotovo kuglast, lijepe crvene boje, sličan bobi, s ostatkom čaške na tjemenu. Gloginje dozrijevaju u rujnu i listopadu, meso im je suho i brašnasto, a okus dosta kiseo i opor. Tek poslije prvih mrazova postaju ukusnije.
Sjeme: U plodu su 2-3 sjemenke. (01) Za klijanje, sjemenkama je potrebna stratifikacija, odnosno hladni period od nekoliko mjeseci kako bi se aktivirao proces klijanja.
Korijen: Korijen je snažan i razgranat, što omogućuje biljci stabilnost i otpornost na nepovoljne uvjete. Korijen gloga je također važan za apsorpciju hranjivih tvari i vodu, čineći biljku otpornom na sušu i nepovoljne uvjete tla. (01)
Miris i okus: Cvjetovi mirišu po medu, gorka su okusa, a okus ploda je kiseo i opor. (03)
Stanište: Crveni glog raste medu drugim grmljem, živicom i šikarom, kraj puteva i uz rubove šuma i polja, u ravnici i po planinama. Javlja se i u svjetlijim šumama, većinom pojedinačno. Mnogo se i sadi za živicu uz polja i puteve. U vrtovima se uzgaja oblik s ružičastim cvjetovima. (01)

Karakteristike bijelog gloga
Općenito: Trnoviti grm, vrlo srodan crvenom glogu. Od crvenog gloga se razlikuje po dlakavim dršcima cvjetova i po dublje razdvojenim režnjevima na listovima (najdonji urez najdublje ulazi u list).
Veličina: Može izrasti i kao srednje visoko drvo da 8 m visine.
Listovi: Listovi su odozgo većinom manje sjajni od listova crvenog gloga, a po obliku mogu znatno varirati (ima ih čak sa 9 razdvojenih režnjeva).
Cvjetovi: U odnosu na cvjetove crvenog gloga cvjetovi su manji i razvijaju se 15 dana kasnije. Imaju bijele latice i crvene prašnike. 
Plod: I plodovi su nešto sitniji (6-8 mm promjera), a u njima je tek jedna koštica. U kulturi plodovi mogu biti i znatno veći. I ove su gloginje jestive tek u prerađenom obliku, jer sirove nisu dovoljno sočne ni slatke. Poslije prvih mrazova postaju nešto ukusnije. Mogu se preraditi jednako kao i plodovi crvenog gloga. (01)
Sjeme: Sjeme nalazi se u mesnatim plodovima, koji sadrže nekoliko tvrdih sjemenki. Za uspješno klijanje, sjemenkama je potrebna stratifikacija, odnosno hladni period od nekoliko mjeseci, kako bi se potaknulo njihovo klijanje i rast novih biljaka.
Korijen: Korijen gloga bijelog je razgranat, snažan i duboko ukorijenjen, što biljci omogućuje stabilnost i dobru otpornost na sušu. Ovaj korijen također učinkovito apsorbira hranjive tvari i vodu, čineći glog bijeli izdržljivim u različitim uvjetima tla.
Miris i okus: Miris gloga bijelog je blag i ugodan, s laganim cvjetnim tonovima. Plodovi imaju pomalo kiselkast okus, dok su cvjetovi blago mirisni. Okus plodova može varirati, ali obično su slatko-kiselkasti, s blagim, voćnim aromama.
Stanište: Bijeli glog raste samonikao na istim staništima kao i crveni. Ponegdje dopire i do 1500 m nadmorske visine. Uzgaja se i po vrtovima, a osobito kao živica. Obuhvaća mnogo varijeteta i oblika. (01)

Glavne razlike između crvenog i bijelog gloga:
Bijeli glog se razlikuje od crvenoga po listovima koji su dublje urezani nego kod crvenog gloga, i manje su sjajni. Cvjeta kasnije od crvenog gloga, ima bijele cvjetove i crvene prašnike. Plod ima jednu sjemenku, dok crveni glog ima dvije do tri sjemenke. (03)

Srodne vrste: 
Na Balkanu i uz jadransku obalu raste više vrsta gloga, a oni se također koriste za liječenje. (02)

Vrijeme cvatnje: svibanj - lipanj.

Droga: 
CRATAEGI FOLIUM CUM FLORE, CRATAEGI FLOS, CRATAEGI FOLIUM, CRATAEGI FRUCTUS: za sušenje beru se listovi i cvjetovi, samo cvjetovi ili samo listovi, a ujesen i crveni plodovi. Cvjetovi se beru prije nego što se otvore, jer inače tijekom sušenja otpadaju latice. Svježi listovi gloga imaju osobit, nekima i neugodan miris koji privlači kukce. Uzrok su brojni amini koje sadrži biljka. Glog se suši i oprezno čuva na suhome, u zatvorenim posudama, jer cvjetovi inače ubrzo posmeđe te se pritom mijenjaju i aktivne tvari. Suha droga ima ugodan miris i blago gorak okus. (02) Osušene cvjetove i listove rukom usitniti te odvojiti drvenaste peteljke. Plodovi se beru bez peteljke, u jesen, kad potpuno sazriju. Mogu se sušiti ili odmah preraditi u marmeladu, žele, sirup, kompot, rakiju ili tinkturu. Suhi plodovi, tj. mesnati dio ploda, može se samljeti u glogovo brašno, koje se nekad rabilo za pripremu kruha. Također u jesen se s mladih grana bere i kora. (03)

Upotreba:
Crveni glog. U Engleskoj, Njemačkoj i Švicarskoj gloginje se miješaju zbog njihovog svojstva želiranja s drugim ukuhanim voćem, a i iz njih samih priređuju žele, marmelade i kompote. U Rusiji iz gloginja priređuju pite. Nekada su se sušene i samljevene gloginje miješale s brašnom za kruh (u Koruškoj). U nas se općenito drži da gloginje nemaju vrijednosti za prehranu, pa se ovi zdravi plodovi uopće ne beru i ne prerađuju, osim ponegdje za pečenje rakije. Gloginje se većinom smatraju hranom ptica i domaćih životinja, koja je za čovjeka jestiva samo u nedostatku druge, tečnije hrane. Jestivi su i ukusni proljetni lisni pupovi. U Engleskoj ih dodaju salati od krumpira i namazima za sendviče. Sjemenke ovog gloga služile su u vrijeme ratova u Njemačkoj kao zamjena za kavu, a mladi listovi kao zamjena za duhan. (01)
Bijeli glog. Više od 50% domaćinstava našeg priobalja prehranjivalo se i bijelim glogom u vrijeme prošlog rata. Čini se da su vrjedniji za jelo proljetni pupovi i sasvim mladi listovi. U nekim ih zemljama smatraju vrlo zdravim i ukusnim povrćem. Dodaju ih različitim salatama i namazima, a pripremaju od njih i posebnu vrstu peciva. Od cvjetova bijelog gloga u Engleskoj priređuju jedan poseban liker. U medicini se bijeli glog upotrebljava jednako kao i crveni. (01)

Sastav i aktivne tvari: 
Gloginje crvenog gloga su bogate vitaminom C (oko 180 mg%), karotinom i bio flavonoidima. Sadrže i dosta šećera, pektina, vinske i limunske kiseline, treslovina i drugih tvari. Gloginje bijelog  gloga su također bogate vitaminima, a sadrže čak oko 200 mg% vitamina C. (01)
Cvjetovi i listovi sadrže dimerne i polimerne procijanidine (1-3%) koji potječu iz katehina i epikatehina. Usto sadrže flavonoide (1-2%) kao što su kvercetin, hiperozid, rutin, viteksin i brojni drugi. Flavoni i flavonoli prisutni su kao glikozidi. Velik je broj takvih kod kojih je šećer ugljikovom vezom neposredno vezan na osnovnu strukturu (C-glikozidi). U drogi se nalaze brojne triterpenske kiseline (0,6%), kao što su ursolna, oleanolna i krategolna kiselina (2-α-hidroksioleanolna), β-sitosterol i drugi steroli, aromatične fenilkarboksilne kiseline, kao što su klorogenska i kavena kiselina. Značajni su i aromatični amini (diizobutilamin, tributilamin, izoamilamin, etanolamin, kolin, etilamin), aminopurini (adenin, adenosin, guanin), polihidroksiflavonoli, flavani i katehin te epikatehin. Plodovi sadrže 2-3% procijanidina, koji se razlikuju od onih u listovima i cvjetovima, flavonoide (iako manje nego u cvjetovima), dok je količina triterpenskih kiselina u sva tri oblika droge gotovo jednaka. (02)

Svojstva: adstrigent, antibakterik, antidiaroik, antiedemik, antikoagulant, antilitik, antispazmatik, arterosklerotik, digestiv, diuretik, emenogog, hipertenzor, hipotenzor, kardik, kongnestik, sedativ, tonikum, vazodilatator. (03)

Djelovanje (znanstveni izvori): 
Prema mišljenju organizacije New York Heart Association, pripravci od gloga pripadaju u red onih biljnih lijekova čije je djelovanje klinički najopsežnije dokumentirano. Kod djelovanja gloga najvažniju ulogu imaju procijanidini i flavonoidi. Pod njihovim utjecajem povećava se snaga srčanog mišića (pozitivno inotropno djelovanje). Poboljšavaju prokrvljenost srčanog mišića, jer šire koronarne žile i povećavaju podnošljivost miokarda na pomanjkanje kisika. Snižavaju tlak u perifernim žilama. Potiču otkucaje srca i pojačavaju njegov rad, zbog čega dolazi do blagog snižavanja tlaka. Općenito povećavaju aktivnost srca. Glog se koristi kod blagih oblika poremećaja otkucaja srca, odnosno bradikardije, kod presporog bila. Glog je srčani tonik pri početnom smanjivanju srčane aktivnosti. Osobito je preporučljiv za dugoročno liječenje srca, pri blagim oblicima poremećaja bila, visokog tlaka i ateroskleroze. Aktivne tvari gloga poboljšavaju prihvaćanje glikozida u srčanom mišiću. Tako možemo ograničiti količinu srčanih glikozida, kako im se ne bi smanjio učinak. Uspješno ga koristimo pri smanjenu kapacitetu srca (srce u starosti), pri povišenom tlaku, osjećaju pritiska u predjelu srca i kod drugih oblika nepravilnog rada srca. (02) 

Djelovanje (narodni običaji): 
Cvijet crvenog gloga rabi se kao srčani tonikum kod kardiovaskularnih  tegoba: za ublažavanje prsnih bolova; za reguliranje srčanih otkucaja i jačanje srčanog mišića, te za usporavanje pulsa, širenje krvnih žila, pojačava opskrbu srca krvlju i kisikom te smanjuje potrošnju energije srca kod pumpanja; za reguliranje visokog i niskog krvnog tlaka, te zaštitu koronarnih žila od arterioskleroze; za preventivno djelovanje u sprječavanju infarkta; utječe na snižavanje kolesterola u krvnoj plazmi i ostalih masnoća u tijelu (plod crvenog gloga); kod angine pektoris;  kod zamora srca (koronarni srčani prekid); za održavanje normalnih funkcija srca i uravnoteženog krvnog tlaka; regulira rad srca, smanjuje periferni vaskularni otpor (smanjuje pritisak na srce, snižava krvni tlak te olakšava protok krvi); rabi se preventivno kod rizika od kardiovaskularne bolesti, kao dobra zaštita od bolesti srca. Primarno crveni glog djeluje na kongestiju srca (slabost, nesposobnost), sekundarno djeluje na anginu pektoris (blaži oblik), kardiomiopatiju te na srčane aritmije i tahikardije. Zbog umirujućeg djelovanja crveni glog može se koristiti i kao sedativ kod raznih uzbuđenja, razdražljivosti, nesanice, stresa, znojenja, razdražljivosti žena u klimakteriju, te kod iznenadnih aritmija srca ili kod nervoznog srca; pomaže kod problema sa zglobovima jer utječe na jačanje zglobne presvlake, te kod reumatoidnog artritisa; cvijet i plod crvenog gloga koriste se u liječenju bolesti grla, te kao diuretik u liječenju raznih edema i bubrežnih slabosti; kod intermitentne klaudikacije (bol u nogama - arterije), ubrizgava se ekstrakt gloga koji poboljšava cirkulaciju pridonoseći većoj mogućnosti hodanja i kretanja općenito; kod oštećenja srčanog mišića u starosti, izvrsno je prirodno sredstvo za jačanje i bolji rad srca, kao i za upale srčanog mišića, sužene i već otvrdnule arterije srčanog vijenca. U pučkoj se medicini još koristi za normaliziranje krvnog tlaka i to visokog i niskog, cirkulacijskih problema svih vrsta, aritmije, tahikardije, kod arterioskleroze, kao digestiv, za umirenje simpatičkog nervnog sustava, za smanjenje abdominalnih bolova, za uravnoteživanje rada slezene, želuca, za liječenje dijareje, kronične dizenterije, te za bolju memoriju. (03)

Kontraindikacije: 
Prije uporabe potrebna je kontrola kod liječnika specijalista, te redovite kontrole tijekom daljnje primjene. (02) Kako je blago otrovan, predlaže se u liječenju napraviti kratku stanku nakon uzimanja ljekovitih pripravaka od gloga. Kod nepropisne uporabe, tj. kod prekoračenja određenih
doza može doci do pojačanog rada srca. (03)

Kalendar branja:
1. /
2. /
3. /
4. Cvijet i listovi
5. Cvijet i listovi
6. Listovi
7. Listovi
8. /
9. /
10. Plodovi i kora
11. Plodovi i kora
12. /

Galerija slika: