Preslica

Preslica (lat. Equisetum arvense L.)

 

Narodna imena: poljska preslica, mala preslica, (01) rastavić, mali rastavić, borak, konjski rep, konjorep, štukavac, barska metlica, kreš, kositrenica, (02) konjogriz, kositrena trava (04).

Naziv na talijanskom jeziku: equiseto dei campi ili coda cavallina.

Naziv na engleskom jeziku: common horsetail, field horsetail, horsetail.

 

Etimologija: Botanički naziv Equisetum dolazi iz latinskog i sastoji se od dvije riječi: equus (konj) i saeta (dlaka ili čekinja), jer stabljike nekih vrsta ove biljke podsjećaju na konjsku grivu. Na hrvatskom jeziku, riječ preslica dolazi od sličnosti njenog oblika s tradicionalnim alatom za predenje, jer stabljike ove biljke podsjećaju na vitku, uspravnu dršku s nizom sitnih listića ili grana koje se protežu duž stabljike.

 

Povijest: O ljekovitosti preslice pisali su još Dioskurid i Plinije. Arapska pučka medicina rabi preslicu za liječenje mokraćnih organa i kanala. (04) Antički pisci spominju diuretičko djelovanje preslice, njezinu učinkovitost kod rane i kašlja. U srednjovjekovnim knjigama o ljekovitom biju preporučivala se kod iskašljavanja krvi. Sebastian Kneipp, koji se bavio liječenjem biljem, počeo ju je preporučivati oboljelima od tuberkuloze. (01) 

 

Karakteristike

Općenito: Trajna biljka s jako razgranjenim podankom, koji prodire duboku u zemlju. Iz njega se svake godine razviju dvije vrste stabljika. Fertilne stabljike izbijaju u ožujku ili travnju, mnogo ranije od sterilnih. Stabljike su svijetlosmeđe ili crvenkaste boje, a na vrhu nose do 3,5 cm dugu tvorevinu poput klipa, na kojoj se razvijaju spore. Duž fertilnih stabljika nalaze se razmaknuti, do 2 cm dugi opnenasti rukavci sa 8-12 zubaca. Nakon rasijavanja spora fertilne stabljike ugibaju, a razvijaju se sterilne (vegetativne) stabljike, koje su zelene, izbrazdane, oštre i čvrste, do 50 cm visoke i višekatno pršljenasto razgranjene prema gore, tako da podsjećaju na mali bor.

Veličina: Plodne stabljike narastu do 25 cm visoko, široke su 3-5 mm; sterilne stabljike visoke su do 50 cm. (02)

Korijen: Korijen preslice sastoji se od podzemnog sustava tankih, puzavih rizoma (podanaka) koji rastu horizontalno ispod površine tla.

Miris i okus: Preslica ima blag, zemljast miris koji podsjeća na svježe ili vlažno tlo. Nije osobito intenzivan i često se smatra neutralnim ili prirodnim. Okus preslice također je blag, pomalo travnat i pomalo gorak. Okus i miris se često opisuju kao "zeleni" i "biljni".

Stanište: Raste posvuda na umjereno vlažnim, ilovastim tlima, željezničkim nasipima. (01) Ova preslica raste kao korov po poljima i livadama, uz jarke i puteve, na neobrađenim mjestima, većinom na vlažnom i ilovastom tlu, često u velikom mnoštvu. Zbog jako razvijenog podanka vrlo je uporan korov, teško istrebljiv čak i pesticidima. (02) Preslica je pokazatelj je kiselog tla. (03)

 

Srodne vrste: U Europi postoje i srodne vrste Equisetum, poput Equisetum fluviatile (vodena preslica), koja raste u vlažnim područjima, te Equisetum telmateia (velika preslica), koja se nalazi u šumskim područjima. Srodne vrste roda Equisetum prepoznatljive su po svojim karakterističnim šupljim stabljikama i koriste se u narodnoj medicini zbog svojih diuretičkih, protuupalnih i regenerativnih svojstava.

Međutim, na našem području raste više preslica koje se moraju izbjegavati, jer su otrovne. Sve te vrste uglavnom traže močvarna, sjenovita mjesta. Nikada ne ubiremo vrste koje na zelenim izdancima još nose ostatke smeđih klasića. (01) Mala se preslica (Equisetum arvense) razlikuje od ostalih preslica po tome što joj je lišće okrenuto prema gore, a stabljika je zelena cijelom dužinom. (03)

 

Vrijeme cvatnje: Preslica ne cvate jer ne razvija cvjetove. Umjesto cvjetanja, preslica se razmnožava putem spora. U proljeće, obično u ožujku ili travnju, prvo se pojavljuju plodne smećkaste stabljike s čunjićastim strukturama (strobilima) na vrhu, koje sadrže spore. Nakon što se spore oslobode, ove stabljike odumiru, a zatim izrastaju sterilne zelene stabljike koje obavljaju fotosintezu i imaju karakterističan izgled nalik četkici.

 

Droga: 

EQUISETI HERBA: U lipnju i srpnju ubiru se zeleni ljetni izdanci. Droga nema miris i slatkasta je okusa. Može se koristiti i svježa biljka. (01)

 

Upotreba:

Jestive su i ukusne fertilne stabljike, koje se beru u ožujku i travnju. Treba ih prethodno oguliti od

rukavaca i osloboditi vršnog klipa (koji je gorak) te prokuhati oko 5 minuta. Priređuju se kao šparuge ili se konzerviraju u octu. Mogu se i pržiti na ulju. Bogate su vitaminom C (do 100 mg%). Preslica je popularno divlje povrće u Japanu, a njezina je jestivost u Evropi malo poznata. Sterilne stabljike preslice nisu jestive. U njima ima vrlo mnogo kremene kiseline (7-10%), zatim saponoida, organskih kiselina i drugih tvari. Od davnine se upotrebljavaju u medicini, prvenstveno kao djelotvorni diuretik, te ulaze u sastav diuretičkih čajeva. Upotrebljavaju se i kod liječenja tuberkuloze pluća, bronhitisa i dr. Zbog velike količine prisutne kremene kiseline (pijeska), sterilne stabljike mogu se upotrijebiti za čišćenje metala i za poliranje. Fertilne stabljike srodne velike preslice - Equisetum telmateja Ehrh. mogu poslužiti kao povrće na jednaki način. Bjelkaste su, deblje od male preslice (do 1,5 cm široke), u početku prekrivene dugim tamnosmeđim ispruganim opnenastim rukavcima koji se rastom razmaknu, a završavaju sa 20 -35 šiljastih zubaca. Ova vrsta raste na vlažnim mjestima u šumama, uz jarke i planinske potoke, a i po nasipima i uz željezničke pruge, na ilovastom tlu. Sterilni izdanci narastu do 150 cm visine,

a također sadrže mnogo kremene kiseline. Fertilne stabljike ove vrste čak su ukusnije, a i izdašnije nego od male preslice. (02) Sterilne stabljike bere se nožem ili škarama tako a se prirežu do zemlje, od kasnog proljeća sve do listopada. Suši se u tankim slojevima u hladu na suhom i prozračnom mjestu. (03)

 

Sastav i aktivne tvari: Poljska preslica sadrži više od 10% različitih mineralnih tvari. Najviše je kremene kiseline (50-60%); od toga je 5-6% silikata topivih u vodi. U drogi se nalazi mnogo aluminijevog i kalijevog klorida (1,5%) te mangan. Sadrži i raznovrsne flavonske glikozide, saponine (ekvizetonin), polienske i dikarboksilne kiseline, sitosterol i vitamin C. (01)

 

Svojstva: adstringent, antiinflamatorik, antikarcinogenik, antiseptik, dermetik, dijabetik, dispeptik, diuretik, hemolitik, hemostatik – hemostiptik, kardik, karminativ, remineralizant, sedativ. (04)

 

Djelovanje (znanstveni izvori): 

Flavoni i velika količina kalija djeluju diuretički. Čaj potiče izlučivanje urina i vrlo je djelotvoran kod bolesti bubrega i mjehura. Drogu najčešće koristimo zajedno s drugim drogama, u diuretičkim čajnim mješavinama. Preslica kod određenih oblika tuberkuloze pomaže u izoliranju žarišta bolesti u plućima. U kliničkim je istraživanjima utvrđeno da topiva kremena kiselina potiče nastanak leukocita i tako stimulira tjelesne obrambene mehanizme, što nedvojbeno podržava prirodne procese liječenja tuberkuloze. Takvo dodatno liječenje postaje sve važnije, jer su mnogobrojni uzročnici bolesti postali otporni na suvremene lijekove. Utjecaj preslice važan je i kod bronhijalnih tegoba te kod reume i uloga. Izvana je koristimo na ranama koje sporo zacjeljuju, kožnim čirevima, otvorenim ranama, ranama od ležanja (dekubitus), kod nedovoljne prokrvljenosti kao posljedici šećerne bolesti, kod kožnih bolesti, proširenih vena i ozeblina. Najbolje djelovanje postižemo istodobnom primjenom čaja i kupelji kod općenito slabog vezivnog tkiva, slabog želuca i crijeva, neizražene menstruacije i povećanja žlijezda, osobito krajnika. (01) Klinička uporaba preslice: apsces, angina, artritis, arterioskleroza, bolesti bubrega, burzitis, bolovi izazvani kamencima, ekcemi, edemi, gingivitis, debljina iii pretilost, groznica, giht, hemoroidi, išijas, bolovi jetre, prijelomi kostiju, regeneracija krvi, zaustavljanje vanjskog i unutarnjeg krvarenja, bolesti mjehura (infekcije, katar, pijesak, kamenci, ciste, tumori, polipi, bakterije, grčevi), bolesti metabolizma, noćno mokrenje, noćno znojenje, krvarenje iz nosa, osteoporoza, bolesti pluća i potrbušnice, reumatizam, tonzilitis, tendinitis, tuberkuloza, žučni kamenci, upale žlijezda, ženske bolesti. (04)

 

Djelovanje (narodni običaji): 

Preslica je u prošlosti predstavljala nezaobilaznu biljku u liječenju bolesti pluća, urinarnog trakta, bolesti kože, rana, protiv upala i infekcija. Zbog kremičke kiseline, koja sadrži silicij i kalcij, danas se preslica najčešće koristi kod problema vezivnim tkivom i hrskavicom. Silicij je sastavni dio kostiju, hrskavica i vezivna tkiva te njegova uloga u liječenju pučkim načinom kod zarašćivanja kostiju kod prijeloma, povrede ligamenata, i danas je poznata. Kako razina silicija u kostima, vezivom tkivu, ligamentima, arterijama i koži s godinama života opada, to je nadomjestak preko preslice jedan od prirodnih načina preventivnog djelovanja u starijoj dobi, a za mlađe preslica je važna kao hrana za nokte, kosu, kosti, kožu i mišićno tkivo. Preslica pomaže: kod povreda i bolesti kostiju i vezivnog tkiva; za zaustavljanje gotovo svih vrsta krvarenja; protiv upala; u liječenju edema, urinarnih putova, mjehura i bubrega; u liječenju gonoreje; kod problema s prostatom; kod noćnog ili nekontroliranog mokrenja djece; kod kožnih oboljenja; kod liječenja gihta i reume; u liječenju raka kostiju i nekih drugih oblika tumora; kod svih problema ili bolesti koje su posljedica loše izmjene tvari; u liječenju celulita; za jačanje imuniteta; za liječenje tuberkuloze i plućnih kaverna. U vanjskoj primjeni ekstrakt preslice rabi se za tretman kožnih oboljenja, rana koje teško zacjeljuju, za jačanje vezivnih tkiva, za liječenje vena. Zapadna pučka medicina danas rabi preslicu u liječenju mnogih bolesti, jer je znanstveno potvrđena njena ljekovitost – u Americi važi kao biljka kojom se liječi rak kostiju, a u Španjolskoj se koristi kod liječenja raznih tumora. (04)

 

Kontraindikacije: 

Preslica je odlična ljekovita biljka koju možemo upotrebljavati dulje vremena. Prije uporabe valja se posavjetovati s liječnikom. Ne uzimamo je kod nakupljanja tekućine u tijelu koja je posljedica poremećaja u radu srca iii oslabljena rada bubrega. (01) Ne daje se bubrežnim kao ni srčanim bolesnicima. (04)