Lincura

Lincura (Gentiana lutea L.)

Narodna imena: srčanik, žuta sirištara (01), encijan, gencijana, gorčica, košutnik, sirištara (02), sviš, raven. (03) 
Naziv na talijanskom jeziku: genziana maggiore. (02)
Naziv na engleskom jeziku: gentian, great yellow gentian, yellow gentian. (02)

Etimologija: Ilirski vladar Gencijus preporučivao je ljekovitost lincure za jačanje organizma i želuca, protiv kuge i ostalih tegoba, te je poradi toga i po njemu dobila ime. (02)

Povijest: Encijan poznat je još od antičkih vremena; Rimljani i Grci koristili su ga kao ljekovitu biljku za probavu i jačanje organizma. Dioskorid je pripravke od korijenja preporučivao kod jetrenih i žučnih bolesti, rana i čireva te kod tupih ozljeda. U srednjem vijeku je to znanje preuzeto te je lincura bila sastavni dio terijaka, vrlo skupog univerzalnog lijeka. Stanovnici alpskih zemalja cijenili su lincuru kao najbolji lijek kod želučanih i crijevnih tegoba. (01)

Karakteristike
Općenito: trajna biljka s jakom i šupljom uspravnom stabljikom. Danas ovoj zakonom zaštićenoj ljekovitoj biljci prijeti izumiranje poradi niza propusta kako u njezinoj zaštiti tako i u neznanju da se dio korijena lincure može izvaditi a dio ostaviti u zemlji, tako da biljka dalje vegetira. (02)
Veličina: visine i do 1,5 metra. 
Listovi: nasuprotni, u dnu stabljike sjedeći, široki, a prema vrhu duguljasti listovi. 
Cvjetovi: dvospolni, rastu u pazušcu listova, žute su boje, a razvijaju se nakon 6-8 godina vegetacije biljke. 
Plod: višesjemeni tobolac. (02)
Sjeme: krupno, duguljasto sjeme gorke planinske trave, klija sporo, traži vlagu i hladnu stratifikaciju.
Korijen: podzemni, debeli i jako razgranati korijen, za kojeg se kaže da može doživjeti i 60 godina. (02)
Miris i okus: Osušeni korijen ima aromatičan, karakterističan miris i izrazito gorak okus koji se dugo zadržava u ustima. (01) 
Stanište: Raste na planinskim livadama, među stijenama i klekovinom. Otkad se za potrebe farmaceutske industrije i industrije žestokih pića uzgaja na poljima, manja je opasnost od njezina uništenja. Može se uspješno uzgojiti iz sjemena. (01)

Srodne vrste: 
Kod nas raste i panonska lincura (Gentiana panonica Scop.), koja ima manji korijen ali je primjena jednaka. (01) 

Vrijeme cvatnje: lipanj - kolovoz.

Upotreba: Lincura se tradicionalno koristi kao snažan gorki tonik za poticanje probave, apetita i lučenja želučanih sokova. Često je sastojak tinktura, macerata i biljnih likera. Primjenjuje se kod nadutosti, slabog apetita, umora nakon jela i opće iscrpljenosti. 

Droga: 
GENTIANAE RADIX: Korijenje se vadi u proljetnim mjesecima. Osušeno, po dužini razrezano, korijenje ima tamnosmeđu boju. Za dobivanje droge i osobito za spravljanje alkoholnog pića encijana, u nekim se zemljama uzgaja na poljima, a korijenje se može iskopavati tek nakon tri godine. Negdje se ubire samonikla sirištara. Zaštićena je, pa se ne smije ubirati. (01) Korijen se koristi isključivo nakon sušenja. 

Sastav i aktivne tvari: 
Glavni su sastojci sekoiridoidne gorke tvari (4%) amarogentin, amarosverin i genciopikrin. Korijen sadrži šećer gencianozu (gorka okusa) i brojne druge šećere. Značajni su i ksantoni gentizin, izogentizin i njihovi glikozidi, usto i trjeslovine, polisaharidi i sluzi. Amarogentin je najgorči do sada poznati prirodni spoj, koji možemo raspoznati i u razrjeđenju u omjeru 1 : 58 milijuna. Kod spravljanja žestokih pića gorčina se zbog fermentacije gubi, tako da pravi encijan nije gorak, već okusom i mirisom podsjeća na zemlju. Gorko piće toga naziva zapravo su tinkture, jer se korijenje natapa u
alkoholu. (01) 

Svojstva: amarum, antibakterik, antihelmetik, I antiinflamatorik, antipiretik, antiseptik, antispazmatik,
biter, digestiv, dispeptik, emenagog, febrifug, holagog, karminativ, purgativ, roborans, sekretolik, stomahik, vegetabilni tonikum. (02)

Djelovanje (znanstveni izvori): 
Riječ je o najpoznatijoj drogi s gorkim tvarima, koja se najčešće koristi kod želučanih tegoba, loše probave, smanjena apetita i jakih vjetrova. Jednako kao i kod drugih droga s gorkim tvarima, vrijedi pravilo da se pripravci od lincure uzimaju jedan do pola sara prije jela, jer tako poboljšavaju količinsko
i kvalitativno izlučivanje želučanog soka. Potiču i djelovanje žučnog mjehura, jetre i gušterače. Želudac se brže prazni, ne osjećamo napetost, a poboljšava se i peristaltika crijeva. Tonik je vrlo djelotvoran kod slabokrvnosti, tijekom rekonvalescencije i kod slabih osoba. Iako je česta navika uzimanje
lincure u alkoholnom obliku nakon jela, za pospješivanje probave, tegobe se tako samo pojačavaju. (01)

Djelovanje (narodni običaji): 
Preporučena je kod raznih težih stanja kao sto su tegobe: sa želucem (potiče želudac na rad i gibanje, jača želudac, liječi mlohavost želuca, spušten i napet želudac, mučnine, lijenost želuca, dispepsije, slabo lučenje želučanog soka, loš apetit, prehlađeni želudac, katar želuca, grčeve, razne infekcije, slabo pražnjenje želuca, žgaravice, podrigivanja, nadutosti, nadimanja, kronični zatvor); kod bolesti jetre i žuči (izvrsno pomaže kod žutice, insuficijencije jetre, slabog rada jetre, masne jetre, slabog rada žuči, za jače lučenje žuči); kod srčanih bolesti (slabosti srca, aritmija, djeluje kao srčani tonikum); kod bolesti crijeva (amebe, razni nametnici i paraziti, katar crijeva, razne infekcije, proljevi, dizenterije, dijareje, grčevi, vjetrovi, itd.); kod bolesti krvi (anemija, malokrvnost, slabokrvnost, bljedoća, slabost organizma, slabašnosti, ženske tegobe, a povećava i broj crvenih i bijelih krvnih zrnaca); kod kožnih bolesti (razne kožne nečistoće, povrede, ranice, rane, osipi – posipa se u obliku praška); kod bolesti uha; kod bolesti dušnih organa i putova (astma, bronhitis, kašalj, teško disanje, kratki dah, razne infekcije); kod bolesti štitne žlijezde (normalizira rad štitnjače); kod živčanih bolesti (slabih živaca, histerije, depresije); kod ženskih bolesti (pojačava dobivanje mjesečnice, emenagog); kod škrofuloze, slabih kostiju, hladnih nogu, malarije, groznice, skorbuta, itd. Lincura u biti jača cijeli organizam, potiče na rad žlijezde, jača mišiće, daje snagu, oživljava od nesvjestice, pomaže kod klonulosti, slabašnosti, kod preležane teške bolesti, te kod iznemoglosti ili kolapsa (02)

Kontraindikacije: 
Neki bolesnici ne podnose lincuru jer im pretjerano nadražuje sluznicu želuca. (01) Kod akutnog čira
na želucu ili na dvanaesniku ne smije se uzimati lincura u bilo kojem obliku, kao i kod visokog tlaka, a ne smiju je uzimati ni trudnice. Konzumiranje većih količina može dovesti do reakcije želuca, do mučnina i povraćanja. (02)

Kalendar branja:
1. /
2. /
3. Korijen
4. Korijen
5. Korijen
6. /
7. /
8. /
9. /
10. /
11. /
12. /

Galerija slika: