Breza

Breza (lat. Betula pendula ROTH.)

 

Narodna imena: obična breza, žalosna breza, brez, metlika, (01) bijela breza. (03)

Naziv na talijanskom jeziku: betulla pendula ili betulla bianca.

Naziv na engleskom jeziku: silver birch.

 

Etimologija: Latinsko ime Betula pendula sastoji se od dva dijela: Betula – Latinski naziv za brezu, koji potječe od keltske riječi betu, koja se odnosila na ovo drvo. Moguće je da dolazi od indoeuropskog korijena bheit, što znači "bijela" ili "sjajna", što se odnosi na svijetlu boju kore breze. Pendula – Latinska riječ koja znači "viseći" ili "nagnut". Ovaj naziv odnosi se na karakteristične grane breze koje često padaju prema dolje ili se nagnu. Dakle, Betula pendula može se prevesti kao "breza s visećim granama".

 

Povijest: Stari Slaveni, ali i drugi narodi, brezu su štovali kao sveto drvo. Sveta Hildegarda iz Bingena preporučuje korištenje lisnih pupoljaka kod kožnih osipa i furunkola. (02) U tradiciji mnogih naroda simbolizira čišćenje, obnovu i svježinu.

 

Karakteristike

Općenito: Vitko drvo s nepravilnom, ovalnom, rijetkom krošnjom, s glatko bijelom kožicom na kori i s tankim, savitljivim, crvenosmeđim grančicama. 

Veličina: Naraste do 30 m visine. Promjer debla je 40-60 cm.

Listovi: Listovi su 4-7 cm dugi i 2,5-4 cm široki, zaobljeno trokutasti, dvostruko pilastog ruba, s peteljkama dugim 2-3 cm. 

Cvjetovi: Žućkastosmeđi jednodomni cvjetovi razvijaju se u proljeće zajedno s listovima. Muške rese duge su do 10 cm, a vise obično po dvije na kraju grančica; formiraju se već u jesen. Ženske su rese manje, oko 2 cm duge, stoje uspravljene, pojedinačno, a pojavljuju se tek u proljeće. Kod sazrijevanja ženska se resa raspada. (01)

Plod i sjeme: plod se nalazi u plodnim visećim resama koje su na dugoj tankoj peteljci, smeđe je boje. To je oraščić oko 2 mm dug. Sazrije u srpnju i kolovozu. 

Korijen: Osim manje razvijene žile srčanice u prvoj mladosti, ima jako razgranate bočne žile. (04)

Miris i okus: miris breze je svjež, resinast i biljni, dok je okus breze uglavnom blagi, slatkast (u slučaju soka) ili gorak (u slučaju kore i lišća). 

Stanište: Breza je drvo hladnog i umjerenog pojasa Evrope, Azije i Amerike. Može izdržati vrlo niske temperature. Po našim šumama raste zajedno s drugim drvećem. ili sama čini male šumarke (brezike). Voli suho, pjeskovita tla i mnogo prostora, pa je nalazimo na svijetlim, otvorenim mjestima, po suhim livadama, u ravnici, na brežuljcima i na planinama.

 

Srodne vrste: Uz običnu brezu, u našim hrastovim šumama, osobito na kiselom tlu i u močvarnim područjima raste i bijela ili maljava breza - Betula pubescens Ehrh. Mlade su grančice ove breze obrasle nježnim dlakama. Bijela se breza od obične breze razlikuje i po tome što su joj krilca ploda otprilike jednako široka kao i sam plod (u obične su breze dvaput šira). Bijela se breza može upotrebljavati na sličan način. (01) Zbog gotovo istih aktivnih tvari prihvaćena je u farmakopeji, pa je možemo sakupljati i koristiti kao običnu brezu. (02) Postoji i Betula nana (patuljasta breza), koja raste u visokim planinama i na hladnim područjima.

Betula alba bio je stariji naziv koji se nekad koristio za označavanje obične bijele breze, no danas se taj naziv smatra zastarjelim i neslužbenim. U suvremenoj botaničkoj klasifikaciji, bijela breza najčešće se odnosi na dvije vrste:

1. Betula pendula – obična ili viseća breza i

2. Betula pubescens – dlakava breza ili bijela breza.

 

Vrijeme cvatnje: travanj - svibanj.

 

Droga: 

BETULAE FOLIUM: ljepljivi mladi brezovi listovi beru se u svibnju, kada breza ocvate. Najprije se koriste lisni pupoljci, a kasnije svježi listovi. Droga ima karakterističan miris i gorka je okusa.

BETULAE CORTEX: uzima se kora mladih grana i suši se.

BETULAE GEMMAE: ljepljivi brezovi pupoljci beru se prije cvatnje, brzo ih se posuši i čuvaju u dobro zatvorenim posudama, jer sadrže hlapivo ulje. Iz njih se destilira i eterično ulje. (02)

 

Upotreba:

Upotreba brezova soka za piće vrlo je stara, a vjerojatno ga je iskorištavao već prahistorijski čovjek. Sok se još i danas skuplja u mnogim zemljama i služi kao piće u svježem, fermentiranom i prerađenom stanju. Lisni pupoljci ili sasvim mladi listovi breze mogu se u vrijeme oskudice upotrebljavati zajedno s drugim divljim povrćem za spremanje variva i juha. Prelijevanjem usitnjenih grančica breze ključalom vodom može se pripremiti čaj. Osušenim grančicama i listovima može se aromatizirati ocat za salate. I unutrašnji dio brezove kore može se iskorištavati

za hranu. U Norveškoj i Finskoj u vrijeme oskudice koru su sušili, mljeli u brašno i pekli kao kruh. Brezovo brašno može se prirediti i kao kaša. I sjeme breze služilo je za jelo za vrijeme rata. Osušene i samljevene brezine rese također se mogu dodavati brašnu. (01)

Sok se vadi koncem veljače ili početkom ožujka, lišće za cijelo vrijeme vegetacije, a kora u jesen i proljeće. (05)

 

Sastav i aktivne tvari: Listovi sadrže flavonoide (1,5%), npr. hiperozid, triterpenske saponine (3%), eterično ulje (0,05-0,1%), metilsalicilat, smole, katehinske trjeslovine (8%) i gorke tvari. Kora sadrži eterično ulje i metilsalicilat. Pupoljci sadrže najviše hlapivoga ulja (4%) u kojem se nalazi glavna aktivna tvar seskviterpenski alkohol betulol. (02) U brezinim listovima ima oko 140mg% vitamina C, dosta karotena, vitamina E i važnih minerala. (01)

 

Svojstva: diuretik (potiče izlučivanje urina), protuupalno (ublažava upale, koristi se u liječenju artritisa i reumatskih bolova), detoksikant (pomaže u čišćenju organizma od toksina, osobito u slučajevima bubrežnih i jetrenih problema), adstringent (steže tkiva, koristi se za liječenje rana, ogrebotina i kožnih infekcija), antiseptik (ima svojstva koja pomažu u sprječavanju rasta bakterija, koristi se za vanjsku upotrebu), antimikrobno (pomaže u borbi protiv mikroorganizama, osobito u liječenju kožnih infekcija), stimulans (blago stimulira cirkulaciju i metabolizam, koristi se u tonizirajućim pripravcima), analgetik (ublažava bolove, osobito kod reumatskih i zglobnih tegoba).

 

Djelovanje (znanstveni izvori): 

Breza je dobar diuretik kod svih bolesti bubrega, mokraćnog mjehura, vodene bolesti i sličnih vodenih oteklina organizma. Količina mokraće povećava se pet puta, a istodobno se iz krvi i tkiva ubrzano izlučuje mokraćna kiselina. Znakovi bolesti (osobito bolovi u zglobovima) kod reumatičnih bolesti i kostobolje ublažavaju se, kao i kronični katar mjehura i tegobe pri uriniranju. Kod kroničnih kožnih bolesti pijemo čaj ili čajne mješavine kao kuru, koju dopunjujemo i kupeljima od brezove kore. Hlapivo ulje i brezov sok koji se u proljeće dobiva bušenjem drveta dodaju se kozmetičkim pripravcima za njegu kose. (02)

 

Djelovanje (narodni običaji): 

Čaj od brezovog lišća pojačava izlučivanje mokraće; odstranjuje kiselinu iz organizma, čisti krv. Dobar je lijek protiv groznice, reume i vodene bolesti. Brezov list je vrlo dobar protiv bubrežnih bolesti u obliku čaja. Brezov sok je odličan lijek protiv bubrežnih bolesti, slabog mokrenja i čišćenja krvi. Liječi arteriosklerozu, gojaznost, otapa bubrežne kamence koji sa mokraćom izlaze i dobar je protiv bjelančevine u mokraći. (05)

 

Kontraindikacije: 

Osobe alergične na pelud breze mogu imati reakcije poput kihanja, svrbeža i otežanog disanja.

Nema dovoljno istraživanja o sigurnosti upotrebe breze u trudnoći i dojenju, stoga je preporučljivo izbjegavati korištenje brezovih pripravaka. Breza ima diuretski učinak, pa može smanjiti krvni tlak, što može biti problematično za osobe s hipotenzijom. Dugotrajna upotreba brezovih pripravaka može opteretiti bubrege, pa je preporučljivo konzultirati se s liječnikom prije korištenja.

 

Kalendar branja: