Maslačak (lat. Taraxacum officinale Web.)
Narodna imena: Divlji radić, gorko zelje, radić, taljanska salata. (01) Popina pogačica, žutinica, žućanik, mljekača, mliječnjak, popino gumno, kravlja gubica. (02)
Naziv na talijanskom jeziku: dente di leone, tarassaco ili soffione.
Naziv na engleskom jeziku: dandelion.
Naziv na engleskom jeziku: dandelion.
Etimologija:
Riječ "Taraxacum" dolazi iz srednjovjekovnog latinskog jezika, ali ima starije korijene u arapskom jeziku. Smatra se da je izvedena iz arapske riječi "ṭarakhshaqūn" ili "ṭarakhshaqūm“. Značenje ovih arapskih riječi nije potpuno jasno, ali se odnose na biljke koje su bile poznate po svojim ljekovitim svojstvima, vjerojatno slične ili povezane s današnjim maslačkom.
Povijest: Grci su maslačak koristili za liječenje očiju, a recept naslijedili od Arapa. Fridrih Veliki uzimao je maslačak za liječenje bubrega, a u srednjem vijeku maslačak se koristilo kao sredstvo za pojačano mokrenje. (01) Diuretičko svojstvo naglašeno je i u francuskom nazivu biljke: Pissenlit. Čini se da su ga kao povrće prvi počeli upotrebljavati Talijani u 17. stoljeću. U vrijeme gladi, poslije napoleonskih ratova, uživanje biljke proširilo se po čitavoj Evropi kao hrana nižih, siromašnijih slojeva. Danas je ta biljka cijenjeno i omiljeno povrće. (02)
Karakteristike
Općenito: Višegodišnja zeljasta biljka s mesnatim korijenom. Stabljika maslačka je cjevasta i nosi žutu cvjetnu glavicu koja se noću, kao i za vrijeme kiše, zatvara. Nakon cvatnje stvara se prozračna lopta u kojoj su smještene mnoge sjemenke maslačka.
Veličina: Obično naraste između 10 i 30 centimetara u visinu.
Listovi: Listovi su prilegnuti uz dno biljke i tvore rozetu (poredani u krug oko cvjetne stabljike), a kasnije u razvoju se usprave. Listovi maslačka su dugi, na rubovima pilasti, grubih ili glatkih površina, zavisno o staništu.
Cvjetovi: Cvjetovi maslačka su žuti i sastoje se od mnoštva malih, jezičastih cvjetova koji zajedno čine cvat poznat kao glavica. Svaka glavica može sadržavati od 100 do 300 pojedinačnih cvjetova, koji su gusto zbijeni jedan do drugoga.
Plod: Kada maslačak završi s cvatnjom, cvjetna glava se pretvara u karakterističnu bijelu, pahuljastu kuglu, sastavljenu od mnogih ahena, suhih jedno sjemenskih plodova. Ahen je mali, lagani plod s pričvršćenim čuperkom bijelih dlačica, poznatim kao papus. Ovaj čuperak djeluje kao padobran, omogućujući plodu da bude nošen vjetrom na velike udaljenosti.
Sjeme: Pomoću vjetra sjemenke se rasprostranjuju po čitavoj okolini.
Korijen: Korijen, kao i stabljika maslačka, sadrži mnogo mliječnog soka. Žute je boje.
Miris i okus: Bez naročitog mirisa, jako gorki okus. Miješanje maslačkovog lišća s voćem u blenderu potpuno eliminira gorčinu. Biljke koje rastu u hladu sočnije su, ukusnije i manje gorke od onih koje su izložene suncu. Cvjetovi su slatkog okusa.
Stanište: Maslačka ima mnogo vrsta, a stanište mu se prostire od mora pa do visokih planina. (01)
Maslačak je među najraširenijim korova i livadnih biljaka. Raste u velikim količinama po travnjacima, livadama, rudinama, parkovima i vrtovima, uz puteve, staze i živice. Izgled biljke uvelike se mijenja prema staništu i ekološkim uvjetima. (02)
Srodne vrste: U Europi rastu i druge srodne vrste Taraxacum, poput Taraxacum erythrospermum (crvenosjemeni maslačak), koji se odlikuje crvenim sjemenkama, te Taraxacum albidum (bijelosjemeni maslačak). Također, Taraxacum laevigatum je vrsta koja se nalazi na suhim livadama. Sve ove vrste pripadaju rodu Taraxacum i koriste se u tradicionalnoj medicini zbog svojih diuretičkih, protuupalnih i detoksikacijskih svojstava.
Vrijeme cvatnje: travanj - srpanj.
Droga:
- TARAXICI RADIX CUM HERBA: korijen i zeleni dijelovi. Osušena droga ima karakterističan miris i gorko-slatka je okusa.
- TARAXACI HERBA: listovi. Koriste se svježi ili sušeni. (03)
Upotreba:
Biljka je dobra za salatu, za variva i svakako za čajni napitak. Kao namirnica u ishrani koristi se preventivno, za detoksikaciju čitavog organizma i bolji rad organa. Korijen maslačka može se prepeći i usitniti u prah te se koristi kao kava. (01) Cvijet se bere bez drške, list dok je mlad prije cvjetanja. Cvijet i list suše se u tankim slojevima u hladu na suhom i prozračnom mjestu. List i korijen se mogu koristiti i svježi. Korijen se bere u proljeće i jesen. (04) Korijen se može kuhati ili jesti sirov, narezan na tanke kriške. (05) Od cvjetnih glavica, s vodom, šećerom i limunom, pravi se „maslačkov med“, koji sliči pravom medu. (02)
Sastav i aktivne tvari: Svi dijelovi biljke sadrže mliječni sok gorka okusa. U zeleni ima mnogo kalija (4,5%). U zeleni i korijenu ima i flavonskih glikozida (apigenina i luteolina), kavene kiseline i brojnih triterpena. U cvjetovima i više različitih žuto obojenih karotenoida. U korijenu se nalaze taraksakozid (derivat hidroksifeniloctene kiseline), različiti steroli kao što su beta-si-tosterol i njegov glukozid te stigmasterol, brojni triterpeni (taraksol, taraksasterol, arnidol, faradiol, beta-amirin) i vrlo gorki seskviterpenski laktoni. U korijenu u proljeće ima 18% fruktoze i 2% inulina, a najesen količina inulina naraste do 40%. (03) Maslačak nema mnogo bjelančevina ni ugljikohidrata, no ima mnogo vitamina C i raznih visokovrijednih sastojaka. (01) Mladi listovi prije cvjetanja su jedno od divljih povrća najbogatijih vitaminom C. (05) Listovi sadrže od 5 do 9 mg% karotina, a željeza u maslačku ima oko 3,1 mg%, dakle više nego u špinatu. (02)
Svojstva: antibakterik, antiinflamatorik, antikanditik, antioksidans, antiskorbut, depurativ, detoksikant, digestiv, dispeptik, diuretik, hepatik, hepatotonik, holagog, karminativ, kozmetik, laksativ, metabolik, mikotik, probiotik, revitalizant, tonikum. (01)
Djelovanje (znanstveni izvori):
Pripravci od maslačka stimuliraju sve žlijezde i muskulaturu probavnog trakta. Pojačavaju izlučivanje žlijezda slinovnica, žlijezda želuca i crijeva, jetre, žučnog mjehura i gušterače. Korijen i zelen koriste se za čišćenje krvi: potiču metabolizam i stimulativno utječu na zdrave organe za izlučivanje te tako potiču izlučivanje viška tvari iz tijela. Neke čajne mješavine u kojima je i maslačak, potiču resorpciju produkata metabolizma u crijevima te djeluju na smanjenju tjelesne težine, kod kožnih nečistoća i kod reumatskih bolesti. Zelen maslačka djeluje diuretički, potiče izlučivanje tekućine. Maslačak je i u akvaretik: potiče pokrvljenost bubrega i tako poboljšava filtraciju i povećava izlučivanje mokraće. Gorke tvari potiču rad bronhijalnih žlijezda i olakšavaju iskašljavanje. (03)
Djelovanje (narodni običaji):
Mliječni sok svježe biljke maslačka dovodi do pojačanog mokrenja, otklanja proljetni umor, uređuje probavni sustav, pročisti krv, jetru i bubrege. U nedostatku svježeg mliječnog soka i svježe bilje, rabe se osušeni korijen i list maslačka. Maslačak rastvara, osvježava, čisti, otvara, izlučuje i jača organizam. Posebno utječe na pojačano izlučivanje iz tijela, posebno žuči i jetre; otklanja zastoje, smetnje u radu tih organa, pojačava izlučivanje mokraće te odstranjuje iz tijela sve štetne i otrovne tvari, osvježava i jača. Žvakanje stabljike maslačka u toku dana i gutanje soka, pomaže u odstranjivanju kolesterola i mokraćne kiseline iz krvi. Maslačak je biljka za liječenje svih oboljenja jetre, koristi se kod trovanja raznim metalima i općenito kod trovanja krvi. Maslačak se koristi za liječenje niza oboljenja: jetre (hepatitis, insuficijencija jetre, otrovanje jetre, hepatična dermatoza), crijeva (enterokolitis, konstipacija, hemoroidi), žuči (slabo otjecanje žuči, zastoj rada, itd.), krvi (hiperholersterolemija, mokraćne kiseline, otrovne tvari u krvi, itd.), bubrega (insuficijencija bubrega, slabi mjehur), kože, kod oligurije (smanjeno izlučivanje mokraće), kod vodenih bolesti, dijabetesa, astenije, gihta, reume, Alzheimerove bolesti, osteoporoze. Mlijeko maslačka sadrži estrogen te može pomoći kod uboda pčela, ekcema, raznih porezotina i ogrebotina, opeklina, akni, bradavica. U zapadnoj pučkoj medicini dodatno se koristi u liječenju: apetita, arterioskleroze, anemije, artritisa, alergija, cistitisa, bronhitisa, bolesti dojki, bolesne slezene od malarije, bolesti zglobova i kosti, cirkulacije, dišnih bolesti, debljine, digestivnih bolesti, dijabetesa, ekcema, groznice, gihta, glavobolje, hormonalnih neravnoteža, hemoroida, konstipacije, kožnih bolesti, nadutosti i vjetrova, nedostatka ili manjka minerala, osteoporoze, oteklina, oštećenih stanica, proljetnog umora, pneumonije, PMS-a, respiratornih infekcija, upale pluća, uboda pčela, visokog tlaka, žutice, bolesti limfe. (01) Pomaže i kod šećerne bolesti. (06)
Kontraindikacije:
Taraxacin iz biljke, u većim količinama, može izazvati jači rad srca, proljev i pojačano mokrenje (mladi su listovi, prije razvitka cvjetne stabljike, u potpunosti bezopasni). Kod terapije antibioticima maslačak se ne bi trebao rabiti ni u kom obliku. Kod osoba s viškom želučane kiseline može pojačati tegobe, kao i kod žučnih akutnih tegoba. Kod teško oboljele jetre, preparate od maslačka uzimati svaki drugi dan. (01) Cvjetni prah i med koje su pčele skupljale na maslačku kod osjetljivih osoba uzrokuju alergije. (03)
Kalendar branja:
1. /
2. /
3. Korijen i zeleni dijelovi, Listovi i Korijen
4. Korijen i zeleni dijelovi, Listovi i Korijen
5. Listovi
6. /
7. /
8. /
9. Korijen
10. Korijen
11. /
12. /
1. /
2. /
3. Korijen i zeleni dijelovi, Listovi i Korijen
4. Korijen i zeleni dijelovi, Listovi i Korijen
5. Listovi
6. /
7. /
8. /
9. Korijen
10. Korijen
11. /
12. /
Fotografije:
01. James St. John, CC BY 2.0, via Wikimedia Commons
02. Elekes Andor, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
03. che, CC BY-SA 2.5, via Wikimedia Commons
04. Joe MiGo, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
05. Harry Rose from South West Rocks, Australia, CC BY 2.0, via Wikimedia Commons
06. Walther Otto Müller, Public domain, via Wikimedia Commons
Naslovna: Agnes Monkelbaan, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
01. James St. John, CC BY 2.0, via Wikimedia Commons
02. Elekes Andor, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
03. che, CC BY-SA 2.5, via Wikimedia Commons
04. Joe MiGo, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
05. Harry Rose from South West Rocks, Australia, CC BY 2.0, via Wikimedia Commons
06. Walther Otto Müller, Public domain, via Wikimedia Commons
Naslovna: Agnes Monkelbaan, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
Literatura:
01. Lesinger, Ivan (2012.), Kućna biljna ljekarna, Adamić, Rijeka.
02. Grlić, Ljubiša (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, drugo izdanje, August Cesarec, Zagreb.
03. Toplak Galle, Katja (2001.), Hrvatsko ljekovito bilje, Mozaik knjiga, Zagreb.
04. Žilić, Igor (2014.), Udžbenik za sakupljanje samoniklog bilja, Tiskara Domigraf, Sisak.
05. Vračarić, Borivoj et al. (1977.), Ishrana u prirodi, Vojnoizdavački zavod i Narodna knjiga, Beograd.
06. Treben, Maria (2006.), Zdravlje iz Božje ljekarne, Matisk, Maribor.
01. Lesinger, Ivan (2012.), Kućna biljna ljekarna, Adamić, Rijeka.
02. Grlić, Ljubiša (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, drugo izdanje, August Cesarec, Zagreb.
03. Toplak Galle, Katja (2001.), Hrvatsko ljekovito bilje, Mozaik knjiga, Zagreb.
04. Žilić, Igor (2014.), Udžbenik za sakupljanje samoniklog bilja, Tiskara Domigraf, Sisak.
05. Vračarić, Borivoj et al. (1977.), Ishrana u prirodi, Vojnoizdavački zavod i Narodna knjiga, Beograd.
06. Treben, Maria (2006.), Zdravlje iz Božje ljekarne, Matisk, Maribor.