Zlatnica (lat. Solidago virga - aurea L.)
Naziv na talijanskom jeziku: solidago, verbena d'oro ili verge d'oro.
Naziv na engleskom jeziku: golden rod, golden root, golden-rod ili wound wort.
Etimologija: Ime Solidago potječe od latinske riječi solidare, što znači učvrstiti ili izliječiti, čime se naglašava ljekoviti značaj biljke.
Povijest: U engleskim zapisima iz 1778. godine spominje se zlatnica u liječenju vodenih bolesti i bubrega. (01) U starih je Germana zlatnica bila cijenjena kao najvažnija biljka za zacjeljivanje rana. (02) Zlatnica se u srednjem vijeku koristila za zacjeljivanje rana i liječenje kožnih infekcija; često su je stavljali na rane i ogrebotine kao oblog, vjerujući da ubrzava zarastanje. Zlatnica je bila povezana s vjerovanjem u zdravlje, sreću i zaštitu. U nekim europskim zemljama bila je simbol uspjeha i bogatstva. Njen zlatnožuti cvat bio je cijenjen i korišten u ritualima te kao ukras.
Karakteristike
Općenito: Trajna biljka, jake tanke okrugle stabljike, na gornjem dijelu razgranate.
Veličina: Naraste do 1 m visine.
Listovi: Usko ovalni, duguljasti listovi koji se nalaze na dnu stabljike na peteljkama, a na vrhu su sjedeći, zašiljeni, na rubu nazubljeni, na površini dlakavi, s donje strane svijetlozeleni.
Cvjetovi: Sitni cvjetovi, zlatnožute boje, tvore cvjetni grozdasti cvat.
Plod i sjeme: Plod zlatnice je suhi, neotvarajući plod koji se naziva ahenija. Ahenija je mala, jednostruka, sjemenka zatvorena u tvrdom omotaču. Plod je prekriven sitnim dlačicama, što mu omogućuje širenje pomoću vjetra (anemohorija). Unutar ahenije nalazi se sjeme koje sadrži zametak buduće biljke. Sjeme zlatnice je vrlo lagano i sitno, što olakšava njegovo širenje. Dlačice na plodu funkcioniraju poput padobrana, omogućujući sjemenu da ga vjetar odnese daleko od matične biljke, čime se omogućuje kolonizacija novih područja.
Korijen: Kratak, čvorast i debeo.
Miris i okus: Ugodnog mirisa te malo gorka ali prijatna okusa.
Stanište: Raste uz putove i rubove svijetlih šuma, na šumskim čistinama, uz potoke i rijeke, na stjenovitim područjima planina. (01)
Srodne vrste: U Europi postoje i srodne vrste Solidago, poput Solidago canadensis (kanadska zlatnica), koja je poznata po bržem širenju i invazivnom karakteru, Solidago graminifolia (travičasta zlatnica), koja se razlikuje po užim listovima te Solidago serotina Ait. (velika zlatnica). Sve ove vrste pripadaju rodu Solidago, imaju slične aktivne tvari kao i obična zlatnica, tako da se koriste jednako i u raznim su farmakopejama uvedene pod nazivom SOLIDAGINIS HERBA. (02)
Vrijeme cvatnje: lipanj - rujan.
Droga:
SOLIDAGINIS VIRGAUREAE HERBA: Zelen se sakuplja kad se počnu otvarati prvi cvjetovi, što se obično događa početkom kolovoza. Valja paziti da se uzimaju što manji dijelovi stabljike, u kojima se nalazi manje aktivnih tvari. Osušena droga ima blago aromatičan miris i trpak, gorak okus. (02)
Upotreba:
Osim za medicinske svrhe, zlatnica ima i druge zanimljive primjene:
- Prirodno bojilo: zlatnica se koristi za bojanje tkanina, vune i drugih materijala. Cvjetovi proizvode žutu boju koja može varirati od svijetle do tamnije nijanse.
- Vrtlarstvo i krajobrazna arhitektura: zlatnica je popularna u vrtovima zbog svog atraktivnog izgleda i jarkožutih cvjetova koji privlače pčele, leptire i druge oprašivače. Lako se održava i dobro podnosi različite vrste tla, pa je često dio vrtnih kompozicija.
- Medonosna biljka: zlatnica je važan izvor nektara i peluda za pčele, osobito kasno u sezoni kada je cvjetanje drugih biljaka pri kraju. Med od zlatnice ima specifičan okus, tamne je boje i cijenjen zbog svojih ljekovitih svojstava.
- Erozija tla: zlatnica, zahvaljujući svom snažnom korijenskom sustavu, može pomoći u kontroli erozije tla. Često se sadi na padinama i mjestima sklona eroziji jer njezino korijenje pomaže stabilizaciji tla.
- Dekorativna uporaba: svježi ili sušeni cvjetovi zlatnice koriste se u aranžmanima za ukrašavanje interijera, jer svojim bojama unose živahnost i teksturu u cvjetne bukete.
- Ekološka primjena: budući da zlatnica privlači mnoge oprašivače, može pomoći u poticanju biološke raznolikosti u ekosustavima.
Sastav i aktivne tvari: eterično ulje, inulin, kvercitin, rutin, fenolkarbonska salicilna kiselina, treslovina, saponin. (01) Osušena zlatnica sadrži ponešto eteričnog ulja (listovi 0,7%, cvjetovi 0,5%), mnogo flavonola, a među njima kvercetin, kemferol i izoramnetin te njihove glikozide (1,5%). Triterpenski saponini (2,4%) koji nakon hidrolize daju najmanje 8 aglikona - među njima oleanolnu i poligala kiselinu, važni su za djelovanje droge. U drogi se nalazi i mnogo različitih diterpena, k tome i 10-15% katehinskih trjeslovina. Sadrži i polisaharide, kavenu kiselinu i njezine estere, klorogensku kiselinu i fenilne glikozide leiokarpozid i virgaureozid A te amocijane. (02)
Svojstva: adstringent, antihelmetik, antiinflamatorik, antikoagulant, antimikrobik, antipiretik, antiseptik, aromatik, dermetik, dijaforetik, diuretik, ekscitodigestiv, ekspektorant, febrifug, karminativ, korigens, mikotik, sedativ, stimulator. (01)
Djelovanje (znanstveni izvori):
Droga djeluje diuretički. spazmolitički (opušta grčeve) i blago antiflogistički (proruupalno). Najviše se upotrebljava kod tegoba s bubrezima i mjehurom, jer potiče izlučivanje urina i tako ispire mokraćne putove. Biljni diuretici koji se danas nazivaju akvareticima količinu urina mogu povećati samo do određene mjere. Drogu koristimo kod upale mokraćnih organa, kod kamenaca
i sklonosti nastajanju pijeska i kamenaca u bubrezima i mjehuru. Tom djelovanju vjerojatno pridonose saponini, kao i flavonoidi, no djelovanje droge još nije posve objašnjeno. U pučkoj se medicini preporučuje i kod tegoba s prostatom, kod reume i kroničnih kožnih osipa te ekcema. Vanjska primjena kod rana i čireva koji ne zacjeljuju često dovodi do poboljšanja simptoma, pa je stoga valja iskušati. (02)
Djelovanje (narodni običaji):
Zlatnica se smatra najjačim biljnim diuretikom te se zbog toga rabi za liječenje bolesti bubrega, mokraćnog mjehura i mokraćnih putova. Zatim se koristi za liječenje: bolesti jetre; bolesti želuca i crijeva kao što su proljevi, proljevi djece kod izbijanja zubi, kolitis, hemoroidi, katar želuca, i debelog crijeva, lijena crijeva ili česti bolni nadražaji za pražnjenjem crijeva, nadutosti i vjetrova; bolesti respiratornih organa i putova kao što su katar gornji dišnih putova, astma, uremična astma, bronhitis, gripa, prehlada, hripavac, upale grla, ždrijela i usta; bolesti kože, upale spolnih organa; raznih povreda i rana, uboda i ugriza, krvarenja rana; gihta i reume; slabih živaca, neuralgije; vodene bolesti; bolesti prostate kao što su povećana prostata, otežano mokrenje, noćno i bolno mokrenje i dr.. Ljekoviti su svi dijelovi biljke: listovi, cvjetovi i sjeme. Svježi listovi mogu se zgnječiti i stavljati na mjesto uboda insekata ili ugriza. Od tinkture se priprema mast za liječenje raznih kožnih tegoba i hemoroida. Zapadna pučka medicina zlatnicu rabi za liječenje: artritisa, angine, bolesti bubrega i mjehura, bolova kod mokrenja, bolesti kože, ekcema, vaginalnih gljivica, gihta, gingivitisa, gastroenteritisa kod djece, povećane prostate, nesanice, ozljeda, poremećaja rada metabolizma, raznih rana koje krvare. (01)
Kontraindikacije:
Osobe osjetljive na biljke iz porodice glavočika (npr. ambrozija, kamilica) mogu razviti alergijsku reakciju na zlatnicu, koja uključuje simptome poput svrbeža, osipa ili oticanja. Osobe s ozbiljnim bubrežnim bolestima, poput akutnog ili kroničnog zatajenja bubrega, trebale bi izbjegavati njezinu uporabu. Diuretički učinak zlatnice može izazvati gubitak kalija i elektrolitsku neravnotežu, što može biti opasno za osobe sa srčanim problemima, poput zatajenja srca ili visokog krvnog tlaka. Nema dovoljno podataka o sigurnosti zlatnice tijekom trudnoće i dojenja, pa se preporučuje izbjegavanje uporabe u tim stanjima. Zlatnica može pojačati učinak diuretika, što može dovesti do prekomjernog gubitka tekućine. Također može smanjiti učinkovitost lijekova koji reguliraju krvni tlak i antikoagulansa.
Kalendar branja:
1. /
2. /
3. /
4. /
5. /
6. Vrhovi grana u cvatu
7. Vrhovi grana u cvatu
8. /
9. /
10. Korijen
11. Korijen
12. /
2. /
3. /
4. /
5. /
6. Vrhovi grana u cvatu
7. Vrhovi grana u cvatu
8. /
9. /
10. Korijen
11. Korijen
12. /
Fotografije:
01. H. Zell, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
02. Bff, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
03. Enrico Blasutto, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
04. Krzysztof Ziarnek, Kenraiz, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
05. S.Rae from Scotland, UK, CC BY 2.0, via Wikimedia Commons
06. Oceancetaceen - Alice Chodura, Public domain, via Wikimedia Commons
Naslovna: Enrico Blasutto, CC0, via Wikimedia Commons
01. H. Zell, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
02. Bff, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
03. Enrico Blasutto, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
04. Krzysztof Ziarnek, Kenraiz, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
05. S.Rae from Scotland, UK, CC BY 2.0, via Wikimedia Commons
06. Oceancetaceen - Alice Chodura, Public domain, via Wikimedia Commons
Naslovna: Enrico Blasutto, CC0, via Wikimedia Commons
Literatura:
01. Lesinger, Ivan (2012.), Kućna biljna ljekarna, Adamić, Rijeka.
02. Toplak Galle, Katja (2001.), Hrvatsko ljekovito bilje, Mozaik knjiga, Zagreb.
01. Lesinger, Ivan (2012.), Kućna biljna ljekarna, Adamić, Rijeka.
02. Toplak Galle, Katja (2001.), Hrvatsko ljekovito bilje, Mozaik knjiga, Zagreb.