Bazga

Bazga  (lat. Sambucus nigra L.)

Narodna imena: crna bazga, zova, (01) bazak, bazgovina, zovika, (02), zovina, crna zova. (03)
Naziv na talijanskom jeziku: sambuco comune, sambuco nero.
Naziv na engleskom jeziku: black elder, black elderberry, bore tree, common elder, elder.

Etimologija: Latinski naziv Sambucus nigra L. potječe od riječi sambucus, koja se odnosi na drevni glazbeni instrument sličan harfi, izrađivan od bazgina drveta. Epitet nigra znači "crna", aludirajući na tamne plodove. Hrvatski naziv bazga ili zova potječe iz praslavenskog jezika. Riječ "bazga" dolazi od praslavenskog bazъga, dok "zova" ima korijen u staroslavenskom zъva, što se povezuje s glasom ptica i zviždanjem, jer su se od grana pravile frulice.

Povijest: Grčki i rimski liječnici bazgu su koristili kao diuretik, kod ženskih bolesti, pri upalama kože i čireva. Djelovanje bazge je odavno poznato – arheolozi su njezine ostatke pronašli među ostacima sojeničarskih naselja (op.a.: sojeničarska naselja su prapovijesna naselja izgrađena na drvenim stupovima, tzv. „sojenicama“ iznad vode ili močvarnog tla, najčešće uz jezera, rijeke i močvare). (01) Ono što se prema narodnim predajama i danas štuje u nekih naroda jeste skidanje šešira uz naklon, pri prolazu kraj grma bazge, a kod nekih naroda postoji vjerovanje da u grmu bazge obitavaju kućna božanstva koja štite kuću i obitelj. (02)

Karakteristike
Općenito: Gusti grm ili drvo svijetlo-sive kore debla i grana na kojima su smeđe lanticele u obliku bradavica koje vremenom ispucaju te postanu kvržičaste. Grane su šuplje i drvenaste, vrlo bogato ispunjene bijelom i mekanom srčikom. (02)
Veličina: Biljka naraste od 3 do 9 metara visoko. 
Listovi: Listovi, koji izbijaju već u rano proljeće, dugi su do 30 cm, neparno perasti, sastavljeni od 3-7 duguljastih, zašiljenih, neravno nazubljenih, slabo dlakavih svijetlozelenih listića, svojstvenog neugodnog mirisa.
Cvjetovi: Brojni bijeli do žućkasti cvjetići karakteristična mirisa, sa 5 latica, a složeni su u velike sastavljene cvatove promjera 15-25 cm.
Plod: Plodovi su kuglaste, crno-ljubičaste, sjajne i sočne koštunjićave bobe, 5-6 mm široke, sa 3 smećkaste koštice i kao krv crvenim sokom. Bobe su složene u viseće i teške nakupine, koje dozrijevaju od kolovoza. (03)
Sjeme: Sjeme bazge nalazi se unutar malih, tamnih bobica koje sazrijevaju krajem ljeta. Svaka bobica sadrži nekoliko sitnih sjemenki obavijenih sočnim mesom. Prirodno se širi putem ptica koje jedu plodove i raspršuju sjeme. Klijavost sjemena je niska, a za uspješno klijanje često zahtijeva hladnu stratifikaciju.
Korijen: Korijen bazge je dug, vlaknast i svijetlo smeđe boje. Sadrži spojeve poput saponina i cijanogenih glikozida koji mogu biti toksični u sirovom stanju. U narodnoj medicini koristi se za pripremu tinktura i čajeva, a poznat je po protuupalnim i detoksifikacijskim svojstvima. Potrebno je pažljivo rukovati njime zbog potencijalne opasnosti od trovanja ako se nepravilno pripremi. Korijen bazge lako se iskopa jer je površinski razgranat.
Miris i okus: Bazga ima karakterističan miris koji je blago cvjetni, sladak i pomalo travnat, dok plodovi daju miris koji je intenzivniji, a ponekad i kiselkast. Okus cvjetova je blag, sladak, s laganim citrusnim tonovima, dok plodovi, iako jestivi kada su kuhani, imaju oštar, pomalo gorak i kiselkast okus. 
Stanište: Bazga je u našoj zemlji vrla raširena. Raste po selima, oko kuća, uz plotove i živice, a ima je jednako mnogo i u slobodnoj prirodi, po poljima, šikarama, svjetlijim šumama, na obalama rijeka i potoka, naročito na plodnom, humusnom i vlažnom tlu, bogatom dušikom. Dopire do 1200 m nadmorske visine. (03)

Srodne vrste: 
Crvena bazga (Sambucus racemosa L.) sa zelenim grozdastim cvatom i narančasto-crvenim plodovima raste u gorskim šumama. Nekoć su se njezini listovi koristili za liječenje, dok se iz plodova prešanjem pravilo ulje ili su se sušili za čaj.
Abdovina (Sambucus ebulus L.) raste uz polja, vlažne livade i šumske obronke. Korijenje i osušeni modri plodovi te trajne zeljaste biljke neugodna mirisa koristili su se kod zatvora i kao diuretik. Zbog neželjenih popratnih djelovanja danas se više ne preporuča. (01) Abdovina je grm odbojna mirisa s jednogodišnjom šupljom stabljikom, koja naraste do 2 m visoko. Bobe su joj vrlo slične bazginim, tek su na tjemenu nešto spljoštene. U bobama su 3-4 sjemenke i ljubičasti sok. Ovi su plodovi otrovni i neugodna mirisa. U Srbiji od njih peku rakiju, koju upotrebljavaju kao lijek od dizenterije. U vrijeme gladi priređivao se od ovih boba i pekmez. U Rumunjskoj ih upotrebljavaju za bojenje vina. Pored plodova, cvjetovi, listovi i korijen abdovine služe u pučkoj medicini. (03)

Vrijeme cvatnje: svibanj - srpanj.

Droga: 
SAMBUCI FLOS: S cvata poskidamo pojedinačne cvjetiće. Svake godine ubiru se svježi i suše brzo i oprezno, kako ne bi posmeđili. Imaju karakterističan miris. U ustima stvaraju blago sluzav, kasnije trpak okus. 
SAMBUCI FRUCTUS: Zrele plodove crne bazge sušimo. Slično borovnici, djeluju protiv proljeva. Od svježih plodova spravljaju se pekmezi i sokovi. 
SAMBUCI NIGRAE CORTEX: Osušenu koru obično ne koristimo u čajnim mješavinama, osušeno korijenje još rjeđe. (01)
Osušeni cvjetovi ne smiju jako potamniti, već moraju zadržati žutu boju (zato cvjetove bazge treba brati oko sunčanog podneva kad imaju najmanji postotak vlage). Osušene štitove pažljivo usitniti, te odvojiti drvenaste dijelove od cvjetova, i pohraniti na suho i sigurno mjesto - najbolje u staklenku iii kutiju koju možemo hermetički zatvoriti. Plod se može sušiti tako da se ubrani štitovi vežu u vezice ili štitove, rasprostrti na čistu podlogu. Suši se na zraku, u sjeni. Osušene plodove pohraniti u papirnatu ili staklenu ambalažu. (02)

Upotreba:
Mirišljivi cvjetovi bazge često služe za jelo, u obliku kolačića. Nijemci iz cvatova priređuju osvježavajuće pjenušavo piće, a postoje i likeri i vino od bazgina cvijeta. Kod nas je posebno popularno postao sirup ad bazginog cvijeta. Sirove bobe nisu za jelo, ali se daju na mnogo načina preradili. U Slavoniji ih ukuhavaju u pekmez, u Engleskoj iz boba prave pite i posebne umake. Nijemci iz bazginih boba priređuju još i kompot, voćni sok, vino, kašu i druga jela, a njihovi priručnici obiluju uputstvima i receptima za priređivanje različitih jela iz plodova i cvjetova bazge. Bobe se mnogo iskorištavaju i u Sovjetskom Savezu, za pripremanje octa, likera, a i kao začin za neka jela. U Švicarskoj postoji plantažni uzgoj bazge. Miješanjem soka i meda (u omjeru 1:2) u Njemačkoj priređuju »bazgin med«. Od zrelih boba peče se i rakija. Ponegdje se bobe upotrebljavaju i za bojenje vina (porto). Zbog sve većih potreba za bazgom u medicini i prehrambenoj industriji, potražnja za bazginim bobama i cvjetovima u svijetu stalno raste. (03)

Sastav i aktivne tvari: 
Cvjetovi bazge sadrže organske kiseline, kao što su kumarinska, kavena, ferula i klorogenska kiselina (3%) te njihove glikozide. Također sadrži triterpenske derivate α- i ϐ-amirin kao estere masnih kiselina, ursolnu i oleanolnu kiselinu, lupeol i cikloartenol. U cvjetovima se nalaze i flavonolni glikozidi (1-2%), među kojima je najznačajniji rutin (1,5%), cijanogenski glikozidi, kao što je sambunigrin; eterično ulje (0,03 -0,15%) s brojnim slobodnim masnim kiselinama (osobito palmitinskom); sluzi, trjeslovine, mineralne tvari, uglavnom kalij te različiti steroli (0,1 %). Plodovi sadrže flavonolne glikozide, antocijanske glikozide, 3% trjeslovina još nepoznata sastava, cijanogenske glikozide, npr. sambunigrin, malo eteričnoga ulja, puno vitamina (C, B i druge) te razne voćne kiseline. (01)

Svojstva: analgetik, antidepresiv, antidijabetik, antineuralgik, antioksidans, antipiretik, antireumatik, antiseptik, antispazmatik, antitusik, antiviral, dermetik, detoksikant, dijaforetik, dijetetik, diuretik, emoliens, inflamatorik, insekticid, kozmetik, laksativ. (02)

Djelovanje (znanstveni izvori): 
Čaj od bazgova cvijeta potiče znojenje (djeluje diaforetički) i izlučivanje bronhijalnih žlijezda. Još nije objašnjeno koji sastojci djeluju diaforetički. Kao i kod lipe, i kod bazge dio stručnjaka drži da na znojenje utječu isključivo veće količine vruće tekućine unesene pijenjem čaja. Flavonolni glikozidi i eterično ulje trebali bi svojim mirisom i okusom olakšati ispijanje veće količine čaja. U kliničkim ispitivanjima dokazano je da kod zdravih osoba ne dolazi do poticanja znojenja. Pretpostavlja se da samo bolesnici s povišenom tjelesnom temperaturom na podraživanje sastojaka bazge reagiraju izraženim znojenjem. Na pokusima sa životinjama potvrđeno je djelovanje  ursolne kiseline protiv upala, kao i hepatoprotektivno djelovanje ϐ-amirina. (01)

Djelovanje (narodni običaji): 
Antivirusno, antibakterijsko, i antibiotičko djelovanje bazge koristi se u liječenju respiratornih organa i dišnih putova, bubrega i mokraćnih organa, limfatičkog sustava, te bolesti kože. Antioksidantno djelovanje cvijeta i korijena bazge, štiti od slobodnih radikala koji nanose ogromnu štetu stanicama ljudskog organizma. Kao biljni tonik bazga okrepljuje i pomlađuje organizam, jača otpornost organizma, te podiže i jača imunitet respiratornih organa. Koristi se za liječenje prehlade i gripe, jer ne samo što najbrže liječi već i sprječava širenje bolesti, jer djeluje antivirusno i antibakterijski. List bazge je dobar i jak purgativ, diuretik, dijaforetik, ekspektorant, insekticid i hemostatik. Rabi se u liječenju: katara dišnih putova, bolesti bubrega i mjehura, slabog mokrenja, raznih krvarenja, bolesti crijeva, šećerne bolesti, upaljene oči, protiv raznih kožnih nametnika (uši, buhe), kod gljivičnih oboljenja kože, za čišćenje organizma. Cvijet bazge je dijaforetik, diuretik, ekspektorant, galaktogen, pektoral, antiseptik i antivirusnog je djelovanja, a koristi se u liječenju: komplikacija respiratornih organa i putova, za pročišćavanje krvi, za liječenje očiju i kožnih nečistoća, za smanjivanje raznih bolova (naročito mišićnih i bolova uha), za smirivanje upalnih procesa na koži, za liječenje opekotina, ozljeda, krasta i rana; cvjetovi potiču obrambene snage organizma, što je od ogromnog značenja kod osoba slabih i boležljivih, sklonih prehladama i gripi. Plod bazge je depurativ, blagi dijaforetik i nježan laksativ, te se u obliku čaja od suhih plodova koristi za smirivanje grčeva crijeva i liječenje proljeva. Bazga je djelotvoran ekspeklorant i najprirodnije sredstvo za liječenje teškog dječjeg kašlja. Plodovi bazge djeluju na izmjenu tvari u organizmu, sok od svježih bobica rabi se za čišćenje krvi, za jačanje imunološkog sustava, kod neuralgije trigeminusa (živac lica), kod smetnji endokrinog sustava, kao laksativ, te protiv grčeva i crijevnih kolika, za poboljšanje teka, kao i kod poremećaja cirkulacije i dugotrajnog išijasa. Kora bazge, i to unutarnji zeleni dio, jak je emetik, diuretik, purgativ, te se od zelene kore bazge izrađuje mast za liječenje teških i tumoroznih gnojnih rana. Korijen bazge ne rabi se u službenoj medicini, ali u pučkoj da, jer vrlo uspješno djeluje kao jak diuretik kod vodenih bolesti i edema, te kao purgativ i mikocid. Bazga se također koristi za umivanje i kupanje, kao lijek za kožu, promuklost, kod prehlade, gastritisa, upale usta, bolove živca, katara nosa, bolnog vrata, artritisa, kod ugriza zmije, protiv okruglih glista, potiče metabolizam na rad; koristi se u liječenju upale ždrijela (pharynxa), zubobolje, upale crijeva, edema, konjunktivitisa, rana, itd. (02)

Kontraindikacije: 
Bolesnici sa slabim srcem moraju biti oprezni pri kurama za znojenje. Nezreli plodovi, listovi i kora u osjetljivih osoba uzrokuju slabost, povraćanje, proljeve, groznicu, vrtoglavicu i grčeve. Za spravljanje sokova i marmelada sakupljaju se samo zreli plodovi, kojima se odstranjuju peteljke. (01) Bazgu ne uzimaju osobe koje imaju problema sa žuči, čirom na želucu, sa slabim želucem, s jetrenim komplikacijama i sl. (02) Sirovi plodovi mogu izazvati probavne smetnje zbog prisutnosti cijanogenih spojeva, pa se preporučuje njihovo kuhanje prije konzumacije.

Kalendar branja:
1. /
2. /
3. Kora i korijen
4. Mladi izdanci, listovi i korijen
5. Mladi izdanci, listovi i cvijet
6. Cvijet
7. Cvijet plodovi
8. Plodovi
9. Plodovi
10. Korijen
11. Korijen
12. /

Galerija slika: