Hmelj

Hmelj (lat. Humulus lupulus L.)

 

Narodna imena: hmel, hmelina, hmeljevina, kudilice, melika, melj, meljevina, miljevina. (01) 

Naziv na talijanskom jeziku: luppolo.
Naziv na engleskom jeziku: hops.

 

Etimologija: 

Naziv roda Humulus možda potječe od latinske riječi humus (zemlja, tlo), zbog činjenice da biljka preferira rasti na šumskom tlu. Ime vrste lupulus potječe od latinske riječi lupus (vuk). Rimski pisac Plinije Stariji objasnio je da se termin koristi jer hmelj svojim načinom rasta zadavi druge biljke preko kojih raste, kao što vuk napravi ovci. Izvor: https://www.plantea.com.hr/hmelj.

 

Povijest: Čini se da je hmelj kao povrće korišten još u antičkom Rimu, ali nije smatran naročito hranjivim. Plinije je napisao da su izdanci hmelja više poslastica nego hrana. (02)

 

Karakteristike

Općenito: Trajna povijuša dugačke, vijugave i hrapave stabljike.

Veličina: Naraste do 3-6 m visine.

Listovi: široko srcasti, hrapavi, trokrpasti ili peterokrpasti, stoje nasuprotno na dugim peteljkama. Mladi listovi podsjećaju na list kupine.

Cvjetovi: Cvate neuglednim muškim metličastim cvatovima, a ženski cvatovi kasnije se razvijaju u male češere (jajolike šišarke duge 3-4 cm).

Plod: Plodovi su 2-3 mm dugi jajasti oraščići sve boje.

Korijen: Korijen je vretenast i dobro razvijen. 

Miris i okus: Okus je aromatičan, gorak i trpak.

Stanište: Raste na sjenovitim terenima uz rubove šuma, na vlažnim mjestima, uz vodotoke, u voćnjacima, uz obale rijeka. Penje se po ogradama, živicama, grmlju i stablima, u smjeru kazaljke na satu. (01) (03)

 

Srodne vrste: U Europi, uz Humulus lupulus, poznata je srodna vrsta Humulus japonicus (japanski hmelj), koja se rijetko uzgaja i smatra invazivnom. Iako je porijeklom iz Azije, prilagodila se europskim uvjetima. Obje vrste su penjačice, a Humulus lupulus se koristi prvenstveno u proizvodnji piva zbog svojih gorkih tvari i aromatičnih svojstava.

 

Vrijeme cvatnje: srpanj – kolovoz.

 

Droga:

LUPULI STROBULI: Ženske cvjetove uzgojenog ili divljeg hmelja skupljene u cvatove nalik na češere, beremo u kolovozu, u doba dozrijevanja. Na dnu zalistaka nalaze se žlijezde sa žutom, ljepljivom, gorkom izlučevinom karakteristična mirisa. Te izlučevine sadrže glavne aktivne tvari hmelja. Hmelj sušimo oprezno, kako bi češeri ostali cijeli. (04)

 

Upotreba: 

Češere nalazimo samo na ženskim biljkama, beru se prije sazrijevanja, u rujnu. Mladi izdanci hmelja koriste se kao povrće (spravlja se poput šparoga), kao salatu ili varivo. (01) (02) (04)

 

Sastav i aktivne tvari: Češeri sadrže 0,05-1,7%, a žlijezde 1-3% eteričnog ulja. Danas je poznato 150 sastojaka, a među njima su najznačajniji mircen, humulen, kariofilen i 2-undekanon. Gorke tvari hmelja (10-25%), koje se sastoje od gorkih kiselina hmelja, poznate su od nazivom humulon i lupulon. Hmelj sadrži i kalkone, flavanone, flavonole, katehine, proantocijanidine, kondezirane trjeslovine i metilbutenol. Brojni sastojci hmelja vrlo su osjetljivi, pa se kod produljenog čuvanja i na vlazi brzo mijenjaju. (04) Izdanci hmelja bogat su izvor vitamina C i karotina, a sadrže i mnogo kalija. (02)

 

Svojstva: Protuanksiolitik, Antibakterik, Antiseptik, Antispazmodik, Diuretik, Febrifug, Galaktogog, Hipnotik, Sedativ, Tonik (https://pfaf.org/).

 

Djelovanje (znanstveni izvori): 

Hmelj djeluje umirujuće, sedativno i ublažava, odnosno opušta grčeve (spazmolitičko djelovanje). Zbog gorkih tvari potiče probavu. Hmelj se koristi kod svih oblika nemira, osjećaja straha, poremećaja spavanja, neuroza, razdražljivosti i slabog teka. Poznato je i bakteriostatičko djelovanje hmelja koji sprječava čak i rast uzročnika tuberkoloze. (04)

 

Djelovanje (narodni običaji): 

Koristi se za izlučivanje viška vode iz tijela, za smirenje i jačanje želuca. U narodnoj je medicini bilo poznato estrogeno djelovanje hmelja; beračice hmelja uvijek su prerano dobivale mjesečnicu (koristio se kao biljni kontraceptiv). (01) (04)

 

Kontraindikacije: 

Kod ručnog branja hmelja, mogu nastati promjene na koži. Kod unutarnje uporabe hmelja, nisu zabilježene nikakve nuspojave. Izbjegavati konzumaciju hmelja tijekom trudnoće i dojenja. (02) (04)

 

Kalendar branja po mjesecima: 
1. /
2. /
3. Izdanci
4. Izdanci
5. Vrhovi
6. /
7. /
8. /
9. Češeri    
10. /
11. /
12. /

 

Fotografije:
01. H. Zell, CC-BY-SA-3.0, via Wikimedia Commons
02. Pmau, CC-BY-SA-4.0), via Wikimedia Commons
03. Jan-Herm Janßen, CC-BY-SA-4.0, via Wikimedia Commons
04. Boris Gaberšček, CC-BY-2.5-SI, via Wikimedia Commons
05. Johann Georg Sturm, CC-PD-Mark, via Wikimedia Commons
06. Amédée Masclef, CC-PD-Mark, via Wikimedia Commons
Naslovna: Stanzilla, CC-BY-SA-4.0, via Wikimedia Commons

Literatura:
01. Žilić, Igor  (2014.), Udžbenik za sakupljanje samoniklog bilja, Tiskara Domigraf, Sisak.
02. Grlić, Ljubiša  (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, drugo izdanje, August Cesarec, Zagreb.
03. Duke, James A. et al. (2002.), Handbook of medicinal herbs, second edition, CRC Press.
04. Toplak Galle, Katja  (2001.), Hrvatsko ljekovito bilje, Mozaik knjiga, Zagreb