Kokotac

Kokotac (Melilotus officinalis L.)

Narodna imena: žuti kokotac, orlov nokat, ždraljika, guniva, velika djetelina, konjska djetelina, pšeničica. (01)
Naziv na talijanskom jeziku: meliloto comune, erba vetturina. (02)
Naziv na engleskom jeziku: common melilot, ribbed melilot, ribbed meliot, tall melilot. (02)

Etimologija: Naziv kokotac potječe od riječi „kokot” (pijetao), vjerojatno zbog uspravnog, „ponosnog” izgleda cvata ili žute boje cvjetova nalik pijetlovu perju. Latinski naziv Melilotus znači „medena djetelina” (grč. meli – med, lotus – djetelina).

Povijest: stoljećima je bio poznat u narodnoj medicini Europe i Azije. Još su ga stari Grci koristili za liječenje rana i upala, dok je u srednjem vijeku bio cijenjen u samostanskim vrtovima. U 19. stoljeću otkrivena je njegova aktivna tvar kumarin, koja daje karakterističan miris sijena i koristi se u farmaciji. Kokotac je imao važnu ulogu i u razvoju antikoagulansa, jer je proučavanje pokvarene djeteline dovelo do sinteze varfarina. 

Karakteristike
Općenito: Dvogodišnja (rjeđe jednogodišnja) leptirnjača s razgranjenom, uspravnom ili pridignutom, do 1 m visokom stabljikom.  
Veličina: do 1 metra visoko. 
Listovi: Listovi stoje razmaknuti, a sastavljeni su od 3 oštro nazubljena, duguljasto eliptična listića, od kojih je najveći onaj srednji. Listići imaju zajedničku, do 1 cm dugu peteljku, a na njezinom dnu nalaze se po dva sitna i uska palistića.   
Cvjetovi: Svijetložuti, 5-7 mm dugi cvjetovi nanizani su jedan do drugog u uspravne, 4-10 cm duge grozdove, koji stoji u pazušcima listova.  
Plod: Plodovi su svijetlosmeđe, malene i kratke mahune s dvije zelenkasto-žute sjemenke. (01)
Sjeme: Sjeme kokotca sitno je, žućkasto-smeđe boje i tvrde ovojnice, što mu omogućuje dugotrajnu klijavost u tlu. Sije se u proljeće ili jesen, a zahvaljujući otpornosti često se koristi za ozelenjavanje, poboljšanje tla i kao pčelinja paša.
Korijen: Korijen je snažan, vretenast i duboko prodire u tlo, čime poboljšava njegovu strukturu i obogaćuje ga dušikom zahvaljujući simbiozi s bakterijama. Ova sposobnost čini kokotac vrijednom biljkom u plodoredu i pri obnovi osiromašenih tala.
Miris i okus: Biljka ima ugodan i aromatičan miris po kumarinu. Okus biljke
je gorak i slan. (01)
Stanište: Kokotac je u Hrvatskoj vrlo rasprostranjen i čest, a raste uz puteve, plotove, zidove, njive, vinograde i rijeke, po ruderalnim mjestima, osobito na tlu bogatom vapnom. (01)

Srodne vrste: 
Rod Melilotus obuhvaća više od dvadeset vrsta, među kojima je najpoznatiji žuti kokotac (Melilotus officinalis L.). Uz njega se često spominje bijeli kokotac (Melilotus albus Medik.), prepoznatljiv po bijelim cvjetovima i blažem mirisu, te Melilotus indicus (L.) All., jednogodišnja vrsta manja rasta, raširena u toplijim krajevima. Obje, poput M. officinalis, sadrže kumarine i koriste se u narodnoj medicini, premda s različitim intenzitetom djelovanja. U Europi se uzgajaju i vrste poput Melilotus dentatus (Waldst. & Kit.) Pers. i Melilotus wolgicus Poir., koje služe prvenstveno kao krmne i medonosne biljke. Srodne vrste imaju slična ekološka svojstva: dobro podnose sušu, obogaćuju tlo dušikom i privlače pčele. Iako se često zamjenjuju, botaničke razlike u boji cvijeta, visini i obliku lista omogućuju njihovo razlikovanje.

Vrijeme cvatnje: svibanj - rujan.

Upotreba: Kokotac se nekada mnogo uzgajao kao krmivo. Biljka ima ugodan i aromatičan miris po kumarinu, pa u osušenom stanju služi za mirodiju i začin slatkim jelima, za marinade, a stavlja se i u rasol za jela od divljači. Najviše se upotrebljava u Njemačkoj. U Švicarskoj mlade izdanke i listove jedu kao salatu, a listove i sjemenke dodaju specijalnim sirevima. U Engleskoj preporučuju cvjetove kokotca kao začin za domaće mazive sireve. Sjemenke se mogu dodavati i juhama, varivima i drugim kuhanim jelima. (01) Danas se koristi u fitoterapiji, ali i kao vrijedna medonosna i krmna biljka.

Droga: 
U ljetnim mjesecima beru se 20-25 cm dugi rascvjetani vršci biljke, vežu u manje snopiće i suše obješeni u hladu na toplom mjestu. Sušenjem zelen gubi preko 80% svoje težine. Pravilno osušeni kokatac mora biti svijetlo-zelene boje, jačeg i aromatičnijeg mirisa od svježe biljke. (01) Listovi za sušenje mogu se brati i nakon cvatnje. (02)

Sastav i aktivne tvari: 
Pored glikozida, koji se cijepa na kumarin i glukozu, u zeleni ima nešto treslovina, eteričnog ulja, karotina te vitamina C i E. (01) 

Svojstva: adstrigent, analgetik, antiastmatik, antibakterik, antidijaroik, antikoagulant, antispazmatik, aromatik, detoksikant, diuretik, ekspektorant, emoliens, karminativ, laksativ, oftalmik. (02)

Djelovanje (znanstveni izvori): 
Znanstvena istraživanja potvrđuju umirujuće i narkotičko djelovanje kokotca na centralni živčani sustav, regenerira stanice jetre, djeluje na
koštanu srž, sudjeluje u stvaranju leukocita, poboljšava opće stanje bolesnika nakon radioaktivnog zračenja, djeluje na unutrašnji dio krvnih žila i limfu. Zapadna pucka medicina koristi kokotac u liječenju: apscesa, arterioskleroze, bolesti očiju, embolije, gastritisa, hemoroida, kožnih bolesti, krvarenja, kašlja, rana, respiratornog katara, traheitisa, upale usta, grla, jednjaka, upale crijeva, vaskularnih bolesti, varikoznih vena, a koristi se i za izradu flastera, cigareta, u kuhanju, te u homeopatskom liječenju kod glavobolja, migrena, krvarenja
iz nosa. (02)

Djelovanje (narodni običaji): 
Kokotac im a svojstvo da steže, omekšava, tjera znoj i vodu, smiruje i ublažuje bol, te čisti organizam. Koristi se za vanjsku, a manje za unutarnju uporabu. Kombinacija unutarnje i vanjske uporabe kokotca prakticira se u liječenju varikoznih vena. Kako bi se izbjegao rizik od upale vena iii stvaranja tromba u toku dana uzima se čaj, jer sastojci u kokotcu sprječavaju stvaranje tromba. Pripravci od koktca koriste se: u liječenju hemoroida; u sprječavanju upala; u vanjskoj uporabi mast od kokotca (za liječenje vena, hemoraida, i uteklih nogu, a izrađuje se od cjetova kokotca ili tinkture sa svinjskom masti, itd.) koja izvrsno djeluje na kapilarni sustav i vene.
Unutarnja uporaba - za liječenje: kašlja, grčeva maternice i crijeva, bubrežnih bolesti (pojačava izlučivanje mokraće a ujedno pomaže bubrezima u eliminaciji raznih štetnih mikroba jer djeluje antiseptički, kod otežanog mokrenja, katara bubrega i mjehura, bakterija, itd.); reumatične glavobolje – migrene; arterioskleroze; gihta; želuca i crijeva (detoksikacija želuca i crijeva, katar želuca i crijeva,
razna nadimanja, nadutost, itd.); nesanice, nervoznih tenzija, neuralgija i palpitacija jer dobro smiruje. U vanjskoj uporabi - za liječenje: tegoba s očima (upale kapaka - upala sluzokože kapaka, upale očiju, Conjunctivitis acuta i C. Purulenta, ispiranje s čajem ad cvjetova kokotca, itd); tegoba s uhom;  reumatskih tegoba - bolova (mast); bolnih zglobova (mast); raznih kožnih nečistoća (čireva kod kojih rabimo mast za dozrijevanje čira, kao i kod bolesti kože gljivičnog porijekla, itd.);  za omekšavanje raznih tvrdih oteklina (emoliens - otečene žlijezde, novotvorine, čirevi – mast ili obloge). 

Kontraindikacije: 
Truli kokotac sadrži dikumoral koji izaziva krvarenje, te se ne smije rabiti. Kumarin i kumarinski spojevi uvrštavaju se u kancerogene spojeve pa u većim količinama mogu izazvati jake glavobolje, kolaps iii kljenut živčanog sustava, te se danas ova biljka koristi uglavnom za vanjsku uporabu.  Kokotac ni u kojem obliku ne bi smjele uzimati osobe sa slabim želucem i jetrom u akutnim stanjima, s problemima žuči, te osobe sklone glavoboljama (02)

Kalendar branja:
1. /
2. /
3. /
4. /
5. /
6. Rascvjetani vršci biljke
7. Rascvjetani vršci biljke
8. Rascvjetani vršci biljke
9. /
10. /
11. /
12. /

Galerija slika: