Mažuran (Origanum majorana L.)
Narodna imena: mažuran (01).
Naziv na talijanskom jeziku: maggiorana.
Naziv na engleskom jeziku: marjoram, sweet marjoram.
Etimologija:
Naziv Origanum potječe od grčkog oríganon, vjerojatno složenice od óros (planina) i gános (sjaj, radost), što se tumači kao biljka koja donosi radost planinama. Naziv majorana dolazi iz latinskog majorana, koje potječe od starogrčkog amá rakos (amarakos), imena za aromatične biljke posvećene Afroditi. U helenističkom razdoblju biljka je bila poznata i kao sampsychon.
Povijest:
Origanum majorana L. potječe s Bliskog istoka i iz sjeverne Afrike, gdje raste kao niski grm. (01) Stari Grci smatrali su ga biljkom Afroditine sreće i koristili ga u parfemima, uljima i pogrebnim vijencima. Rimljani su ga širili po Europi kao začin i ljekovitu biljku. U srednjem vijeku postaje važan u samostanskim vrtovima te ulazi u europske kuhinje. U novom vijeku širi se u Englesku, Francusku i kasnije Ameriku. Danas je poznat kao aromatična, kulinarska i ljekovita biljka.
Karakteristike
Općenito: Mažuran je kompaktna, gusto razgranata biljka mekanih, sivkastozelenih listova i sitnih cvjetova skupljenih u kuglaste cvatove. Cijela biljka je izrazito aromatična zbog eteričnih ulja.
Veličina: Obično naraste 20–50 cm u visinu, tvoreći zaobljene, guste busene.
Listovi: Listovi su mali, ovalni, mekani, prekriveni finim dlačicama, sivkasto‑zeleni. Raspoređeni su nasuprotno na stabljici. Sadrže najviše aromatičnih spojeva.
Cvjetovi: Cvjetovi su sitni, bijeli do blijedoružičasti, skupljeni u kompaktne, kuglaste ili jajolike cvatove na vrhovima izboja. Cvate ljeti i privlači pčele.
Plod: Plod je sitna, glatka orašica (nutlet), tipična za porodicu usnača.
Sjeme: Sjemenke su vrlo sitne, tamne, jajolike. Klijavost je dobra, ali zahtijevaju toplinu i svjetlost.
Korijen: Korijen je plitak, vlaknast, dobro razgranat, prilagođen suhim i propusnim tlima.
Miris i okus: Miris je topao, sladak, balzamičan, s blagim cvjetnim i smolastim notama. Okus je nježan, aromatičan, blago pikantan, mekši od origana.
Stanište: Potječe s Bliskog istoka i iz sjeverne Afrike, gdje raste kao niski grm. U toplijim krajevima prezimi i višegodišnja je biljka. U područjima s mrazovima, mora se svake godine iznova sijati. (01)
Srodne vrste:
Divlji origano ili mravinac (Origanum vulgare L.). Osušene zelene dijelove biljaka Origanum onites i Origanum hirtum poznajemo kao dobro poznati začin origano. (01)
Vrijeme cvatnje: srpanj - kolovoz.
Upotreba: Mažuran ima široku primjenu izvan kulinarstva i fitoterapije. U aromaterapiji se koristi za umirujuće masaže, u kupkama i difuzorima jer djeluje opuštajuće i pomaže kod napetosti. U kozmetici se dodaje u balzame, ulja i kreme zbog blagog antiseptičkog i zagrijavajućeg učinka te ugodnog, toplog mirisa. U tradicionalnim običajima Mediterana mažuran je bio simbol sreće, ljubavi i blagostanja, pa se koristio u svadbenim vijencima, mirisnim vrećicama i ritualnim kupkama. Suhi listovi stavljali su se u ormare i ladice kao prirodni repelent protiv moljaca. U vrtlarstvu je cijenjen kao medonosna biljka koja privlači pčele i korisne kukce, a svojim mirisom može odbijati neke štetnike.
Droga:
MAJORANAE HERBA: Koristi se svježa ili osušena zelen aromatična mirisa i okusa. Bere se u vrijeme cvatnje, u srpnju i kolovozu.
MAJORANAE AETHEROLEUM: Hlapivo se ulje dobiva vodenom destilacijom. Različita je sastava, ovisno o vremenu ubiranja. (01)
Mažuran je odličan ali jak začin, pa ga moramo koristiti oprezno. Francuzi mažuran ubiru tek u vrijeme dozrijevanja sjemena, kad je aroma blaža, pa su stoga i količine mažurana u francuskim receptima veće. Podaci se katkada odnose ina miris dobiven sušenjem biljke Origanum onites, koju nazivamo francuskim mravincem. (01)
Sastav i aktivne tvari:
Droga sadrži eterično ulje (1-3%) koje poglavito čine monoterpeni sa sabinenskom strukturom. Kod vodene destilacije, zbog kemijskih promjena, od njih nastaju terpineol (60%), terpinen (40%) i sabinen. Osim toga, u drogi se nalaze flavonoidi, osobito flavonski C-glikozidi (kod njih je šećer neposredno vezan na aglikon), fenoli i fenolni glikozidi (hidrokinon, arbutin, metilarbutin), 2-3% Lamiaceae trjeslovina (depsidi kavene kiseline), ružmarinska kiselina i 1,5% drugih fenolnih kiselina. (01)
Svojstva: stomahik, karminativ, diuretik, diaforetik, analgetik, emenagog, fungicid, baktericid, antivirusno sredstvo, adstringens, antiinflamatorik, antioksidans, antireumatik, antispazmatik, ekspektorans, sedativ, tonik.
Djelovanje (znanstveni izvori):
Mažuran djeluje na želudac i probavne organe (stomahik, karminativ), potiče izlučivanje tekućine preko bubrega (diuretik), omogućava znojenje (diaforetik). Ublažava bolove kod upale živaca. Potiče menstruaciju tako što pojačava slabo krvarenje i ublažava bolne grčeve. Glavne su aktivne tvari eterično ulje, fenolni derivati i ružmarinska kiselina. Hlapivo ulje sprječava razvoj gljivica (fungicidno djelovanje), bakterija (baktericidno djelovanje) kao i virusa (antivirusno djelovanje). Ružmarinska kiselina osobito je dobar adstringens, sprječava upale i razvoj bakterija te virusa. Ružmarinska je kiselina usto i snažno antioksidativno sredstvo. Uporaba mažurana kao začina u masnim proizvodima korisna je jer ružmarinska kiselina ne dopušta da masnoće prebrzo postanu užegle. U obliku masti ili ulja za masažu, mažuran i njegovo eterično ulje pomažu kod reumatskih bolesti, upale živaca, uganuća i iščašenja, katara dišnih organa, grčevitog kašlja i astme. Eterično ulje mažurana okrjepljuje, pa ga koristimo kod depresija, neuroze te probavnih smetnji, glavobolja živčanog podrijetla i migrene. (01)
Djelovanje (narodni običaji):
U narodnoj fitoterapiji mažuran smatra se toplom, umirujućom i probavi blagotvornom biljkom. Najčešće se koristio kao stomahik i karminativ - za jačanje želuca, smanjenje nadutosti i olakšavanje probave. Čaj od mažurana tradicionalno se pio kod težine u želucu, slabog apetita i probavnih smetnji.
U narodnoj medicini cijenjen je i kao diuretik i diaforetik, pa se koristio za poticanje mokrenja i znojenja kod prehlade i “čišćenja organizma”. Zbog toplog, opuštajućeg djelovanja primjenjivao se kao antispazmatik kod grčeva, menstrualnih tegoba i napetosti u mišićima. U obliku obloga, ulja ili masti mažuran se koristio kao analgetik i antireumatik za neuralgije, ukočenost, uganuća i bolne zglobove. U narodnoj praksi bio je i ekspektorans kod kašlja, katara i astme. Zbog umirujućeg mirisa i toplog učinka smatrao se blagim sedativom, pa se koristio kod nesanice, nervoze i glavobolja živčanog podrijetla. U nekim krajevima mažuran se pio i kao emenagog za poticanje menstruacije.
Kontraindikacije:
Kad pretjerano povećavamo količinu eteričnoga ulja, možemo osjetiti glavobolju. (01)
Kalendar branja:
1. /
2. /
3. /
4. /
5. /
6. /
7. listovi i cvjetovi
8. listovi i cvjetovi
9. /
10. /
11. /
12. /
Fotografije:
01. H. Zell, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
02. Jaireeodell, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
03. Forest & Kim Starr, CC BY 3.0, via Wikimedia Commons
04. Carlo Brescia, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
05. Schlaghecken Josef, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
06. Albrecht, Ignatz.; Ederschen, Joseph.; Kendl, Joseph Lorenz.; Schalbaecher, Jos.; Vietz, Ferdinand Bernhard, Public domain, via Wikimedia Commons
Naslovna: SterlingHerron, CC0, via Wikimedia Commons
Literatura:
01. Toplak Galle, Katja (2001.), Hrvatsko ljekovito bilje, Mozaik knjiga, Zagreb.