Valerijana (lat. Valeriana officinalis L.)
Narodna imena: Ljekoviti odoljen (01), baldrijan, mačja trava, macina trava, (02) kozlić (03).
Naziv na talijanskom jeziku: valeriana comune.
Naziv na engleskom jeziku: common valerian, setwall, valerian. (02)
Etimologija: latinsko ime Valeriana potječe od latinskog glagola valere, što znači „biti zdrav, snažan“ ili „biti u dobroj formi“, a time se upućuje na ljekovita svojstva biljke koja se koristi za poboljšanje zdravlja, osobito kod problema sa snom i nervozom. Hrvatski naziv „valerijana“ direktno proizlazi iz latinskog naziva.
Povijest: Još su grčki i rimski liječnici poznavali i primjenjivali valerijanu za probavne poremećaje, slabe mjesečnice te za poticanje izlučivanja tekućine. Slično se koristila i tijekom cijelog srednjeg vijeka. Tek je sredinom 18. stoljeća priznata kao sredstvo za smirenje. U početku se primjenjivalo samo eterično ulje, a kasnije i tinktura. (01) Valerijana je bila traženi i važan lijek u Drugom svjetskom ratu, kako vojnicima tako i stanovnicima ratnih područja. (02)
Karakteristike
Općenito: Trajna biljka, s trajnim valjkastim dobro razgranatim korjenčićima, te jakom i visokom šupljom, golom, i pri dnu dlakavom stabljikom.
Veličina: Biljka naraste do 2 m visine.
Listovi: Listovi, donji, nasuprotni i neparno perasto rascijepani a na rubu nazubljeni, prema vrhu bivaju manjima. Kod vrste V. Officinalis listovi su rasparani na 6-10 pari lisaka, kod vrste V. Sambucifolia na 3-5 pari, a kod vrste V. Angustifolia uži su i skoro linearni.
Cvjetovi: Cvjetovi tvore paštitasti bijeli do ružičasti cvat na vrhu gornjih ogranaka. (02)
Plod i sjeme: Valerijana proizvodi male, plosnate plodove koji su smeđi ili crno-smeđi. Plodovi sadrže sitna, tamna sjemena koja su raspršena pomoću vjetra. Sjeme je maleno, ovalno i lako se raspršuje na velikim površinama. U ljekovite svrhe obično se koriste korijen i rizomi biljke, dok se plodovi i sjeme rijetko koriste, iako su sjemenske jestive.
Korijen: Korijen valerijane je najcjenjeniji dio biljke zbog svojih ljekovitih svojstava. Sadrži aktivne tvari poput valerenalne kiseline, valerenola i alkaloida koji imaju smirujući učinak na živčani sustav. Obično se priprema u obliku tinktura, kapsula ili čajeva. Ima blag, ali karakterističan miris, zbog kojeg se često koristi kao prirodni sedativ. Iz korijena se izrađuje ulje (Oleum Valerianae) i tinktura (Tinctura Valerianae). (02)
Miris i okus: Korijen je jakog i neugodnog mirisa, kao i okusa. Miris korijena zbog kiseline koju sadrži, posebno uzbuđuje mačke koje se, kad dođu u dodir s korijenom, počnu valjati. (02) Valerijana svojim mirisom neodoljivo privlači mačke, a isti učinak ima i na miševe.
Stanište: Valerijana raste na vlažnim livadama, obalama rijeka i krčevinama, od nizina do planinskog pojasa. Na suhim obroncima i u šumama raste valerijani vrlo slična planinska valerijana (Valeriana collina Wallr.) koja je nešto nižeg rasta. I ona se može skupljati. (01) Uzgaja se plantažno. (02)
Srodne vrste: Najbliži srodnik valerijane jest matovilac. (01)
Vrijeme cvatnje: svibanj - kolovoz.
Droga:
VALERIANAE RADIX: U jesen sakuplja se korijen s pobočnim ograncima i podzemnim izbojcima. Svježe ubrano korijenje gotovo je bez mirisa. Tipičan miris izovalerijanske kiseline razvija se tek za
vrijeme sušenja. Suši se brzo i oprezno te čuva u dobro zatvorenim posudama. Suha je droga pomalo slatka, kasnije aromatična i blago gorka okusa. Radi dobivanja droge, biljka se danas uglavnom planski uzgaja. (01)
Upotreba:
Valerijana je vrlo lijepa ukrasna biljka za prirodni vrt, a cvjetovi ugodna mirisa privlače pčele i ostale kukce. (01) Njezin miris, koji je karakterističan i pomalo neugodan, često se koristi u pripravcima za odbijanje insekata, kao prirodni repelent. Također, korijen valerijane koristi se u aromaterapiji, jer potiče opuštanje i smanjenje stresa. U prošlosti, valerijana je bila korištena i u proizvodnji mirisnih prašaka te u tradicionalnoj izradi parfema.
Sastav i aktivne tvari:
Količina i sastav aktivnih tvari, osobito eteričnoga ulja vrlo su različiti s obzirom na geografski izvor
droge i na vrstu valerijane. Eterično ulje (0,3-0,8%, rijetko 1%) sastoji se od gotovo 100 poznatih spojeva. Glavni su sastojci monoterpeni bornilacetat, mirtenol, kamfen i mircen te seskviterpeni
kariofilen, valeranon, valerenska kiselina i bisabolen. Valepotriati (0,5-5%; to su nehlapivi esteri terpenoidnog alkohola), kao što su valtrat i izovaltrat, nalaze se samo u podzemnim dijelovima biljke. U nedovoljno osušenom korijenu, u tinkturama (zbog nestabilnosti), odnosno ekstraktima, podosta su razgrađeni. Korijen sadrži i manje količine alkaloida (0,0 1-0,05%), trjeslovine te škrob i šećer kao rezervne tvari. (01)
Svojstva: analgetik, antidepresiv, antidot, antihelmetik, antiinflamatorik, antikarcinogenik, antioksidans, antispazmatik, diuretik, emenagog, hipnotik, homeopatik, karminativ, nervin, sedativ, stimulator, tonikum. (02)
Djelovanje (znanstveni izvori):
Valerijana općenito djeluje umirujuće i pomaže pri nesanici. Tako čaj kao i tinktura blago umiruje kod neuroza, živčane iscrpljenosti, uznemirenosti, tegoba izazvanih nesanicom, nervoznog i bolnog grčenja želuca i crijeva, kod neuroze srca, straha i, općenito, napetosti, kod klimakterijskih tegoba, osobito kod brzih promjena u ritmu rada srca. Valerijana je iznimno važan fitoterapeutik,
uz koji ćemo lakše prebroditi stres, strah, uznemirenost i tugu. Njime postižemo unutarnju ravnotežu i time sprječavamo bolesti koje su posljedica takva stanja. Uporaba valerijane preporučljiva je i kod infekcijskih bolesti. Valerijana pomaže djeci kod spavanja i poteškoća s koncentracijom, kod nemira, jutarnjih želučanih bolova i glavobolja kod kojih nema organskog uzroka. Sastojci valerijane vrlo su dobro istraženi, ali još uvijek nije objašnjeno koje aktivne tvari točno umiruju i koji mehanizam pokreću. (01)
Djelovanje (narodni običaji):
Velika prirodna ljekovitost valerijane prepoznata je kod učestalih stanja poput stresa, stresnih situacija, velike napetosti i velike zabrinutosti. Sastojci u valerijani imaju blaga prirodna svojstva koja otklanjaju ili ublažavaju strah i umiruju. Valerijana smiruje probavni i dišni sustav koji su usko povezani s tegobama srca i CNS-om. Poseban ljekoviti učinak valerijane vidljiv je kod uporabe u liječenju: nesanice (jer omogućuje prirodan san, te ne stvara naviku ili ovisnost,), poremećenih psihofizičkih stanja tj. bolesti živaca i svih vrsta neuroza (histerije, stresa, živčanih uzbuđenja svih vrsta, vrtoglavice, padavice, hipohondrije, slabog pamćenja, nesanice, neurastenije, razdražljivosti, živčane iscrpljenosti, tuge, neuroze srca praćene strahom i jakim lupanjem srca, neuroznih grčeva želuca i crijeva, znojenja dlanova, neuroznih glavobolja, emocionalnih napetih stanja, treme prije ispita, smetnji u koncentraciji, raznih tikova, tjeskobe i nesvjestice); bolesti srca (aritmije, srčanih palpitacija, srčanih neuroza, angine pektoris, stanja praćenih strahom od
bolesti srca); bolesti želuca i crijeva (raznih grčeva, nadutosti, povraćanja, upale crijeva, neuroze želuca i želučanih bolova, crijevnih kolika, raznih nametnika u crijevima); bolesti glave kao što su vrtoglavice i glavobolje; bolesti respiratornih organa; ženskih bolesti (menstrualnih problema i PMS, klimakterijskih tegoba, bolnih stanja koja se odražavaju i na rad srca); bolesti urinarnog sustava; visokog tlaka; grčeva mišića; bolnih stanja zglobova i kosti; žučnih bolova i tegoba; hiperaktivnosti djece; groznice i grozničavih stanja; bolesti kože. (02)
Kontraindikacije:
Unatoč dugotrajnoj primjeni valerijane, nema podataka koji bi ukazivali na mogućnost razvijanja
ovisnosti. Čaj od valerijane ili drugi pripravci kod primjene u skladu s preporukama ne utječu na radnu učinkovitost ili vožnju automobilom. Zbog osobite kemijske građe valepotriati lako tvore radikale, kod kojih nije isključeno citostatičko djelovanje. Zbog toga se valerijana ne rabi u trudnoći i za vrijeme dojenja. Kod djece se koriste isključivo dopuštene propisane količine i to samo kraće vrijeme. (01) Kod osoba s jako niskim tlakom i hipoglikemijom potrebne su mjere opreza. Valerijana se ne uzima u kombinaciji s lijekovima za umirenje, jer dolazi do pojačanog djelovanja što može izazvati ozbiljnije tegobe. (02)
Kalendar branja:
1. /
2. /
3. Korijen
4. /
5. /
6. /
7. /
8. /
9. Korijen
10. Korijen
11. /
12. /
01. James Lindsey at Ecology of Commanster, CC BY-SA 2.5, via Wikimedia Commons
02. Krzysztof Ziarnek, Kenraiz, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
03. Laval University, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
04. Meneerke bloem, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
05. AnRo0002, CC0, via Wikimedia Commons
06. Franz Eugen Köhler, Köhler's Medizinal-Pflanzen, Public domain, via Wikimedia Commons
Naslovna: B. Schoenmakers, CC BY 3.0, via Wikimedia Commons
01. Toplak Galle, Katja (2001.), Hrvatsko ljekovito bilje, Mozaik knjiga, Zagreb.
02. Lesinger, Ivan (2012.), Kućna biljna ljekarna, Adamić, Rijeka.
03. Žilić, Igor (2014.), Udžbenik za sakupljanje samoniklog bilja, Tiskara Domigraf, Sisak.